EN DE

Spašavanje povijesnih svjetionika u eri GPS-a

Autor: The New York Times
29. kolovoz 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Amaterski povjesničari i čuvari baštine, grupe mladih te ulagači sada su počeli činiti ono što obalna straža i stari ribari rade oduvijek: počeli su se brinuti o američkim svjetionicima.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Budući da su zbog GPS uređaja i automatizacije navigacijskih uređaja svjetionici postali zastarjeli i nepotrebni, vlada Sjedinjenih Američkih Država počela je povlačiti te građevine iz službe i besplatno prenositi vlasništvo novim upraviteljima, najradije neprofitnim udrugama. Kad se ne može pronaći odgovarajući pazikuća, svjetionici se prodaju najboljem ponuđaču. Kvaka je u tome što novi vlasnici moraju održavati te građevine prema povijesnim standardima. A tijekom recesije, kad je postalo iznimno teško doći do subvencija i donacija, svjetionici su zapali u teško razdoblje, osobito u Michiganu koji ima najviše svjetionika od svih američkih saveznih država, čak 113. “Kažem vam, ne možete financirati obnavljanje svjetionika prodajom kolača”, rekao je Scott L. Hollman (69), koji je prije desetak godina na javnoj dražbi za 86.000 dolara kupio svjetionik Granite Island Light Station na jezeru Superior. “Još mi nije jasno da je netko ovu cijelu vražju stvar izgradio u samo jednom ljetu, a meni su trebala dva i pol ljeta da ga popravim.” Postoji i sve više skupljača svjetionika. Michael L. Gabriel (56), odvjetnik iz zaljeva San Francisca, na dražbi je kupio dva svjetionika u derutnom stanju: jedan u zaljevu Chesapeake za 100.000 dolara i drugi u zaljevu Delaware za 200.000 dolara. “Alternativa je bila ne učiniti ništa i izgubiti ih do točke kad ih se više ne može spasiti”, objasnio je svoj potez. Neki od tih novih upravitelja naporno se trude da svjetla i dalje budu upaljena.

Amaterski povjesničari i čuvari baštine, grupe mladih te ulagači sada su počeli činiti ono što obalna straža i stari ribari rade oduvijek: počeli su se brinuti o američkim svjetionicima.

Budući da su zbog GPS uređaja i automatizacije navigacijskih uređaja svjetionici postali zastarjeli i nepotrebni, vlada Sjedinjenih Američkih Država počela je povlačiti te građevine iz službe i besplatno prenositi vlasništvo novim upraviteljima, najradije neprofitnim udrugama. Kad se ne može pronaći odgovarajući pazikuća, svjetionici se prodaju najboljem ponuđaču. Kvaka je u tome što novi vlasnici moraju održavati te građevine prema povijesnim standardima. A tijekom recesije, kad je postalo iznimno teško doći do subvencija i donacija, svjetionici su zapali u teško razdoblje, osobito u Michiganu koji ima najviše svjetionika od svih američkih saveznih država, čak 113. “Kažem vam, ne možete financirati obnavljanje svjetionika prodajom kolača”, rekao je Scott L. Hollman (69), koji je prije desetak godina na javnoj dražbi za 86.000 dolara kupio svjetionik Granite Island Light Station na jezeru Superior. “Još mi nije jasno da je netko ovu cijelu vražju stvar izgradio u samo jednom ljetu, a meni su trebala dva i pol ljeta da ga popravim.” Postoji i sve više skupljača svjetionika. Michael L. Gabriel (56), odvjetnik iz zaljeva San Francisca, na dražbi je kupio dva svjetionika u derutnom stanju: jedan u zaljevu Chesapeake za 100.000 dolara i drugi u zaljevu Delaware za 200.000 dolara. “Alternativa je bila ne učiniti ništa i izgubiti ih do točke kad ih se više ne može spasiti”, objasnio je svoj potez. Neki od tih novih upravitelja naporno se trude da svjetla i dalje budu upaljena.

Kao u slučaju otoka Sveta Helena, na kojemu nema struje, pa dobrovoljci pale svijeće i džepne lampe. Svjetionik na Svetoj Heleni napušten je 1922. godine, a dosad je njegova obnova stajala 1,3 milijuna dolara. Uza sam toranj dobrovoljci su obnovili i odaje svjetioničara i njegova pomoćnika, spremište za čamce i pristanište. Upravitelji MaryAnn Moore i Pan Godchaux nemaju nikakvih navigacijskih dužnosti osim pokazivanja teretnih brodova gostima. Obalna straža zakonski je zadržala pristup svjetlosti svjetionika, koja i dalje noću obasjava obzor zahvaljujući solarnoj energiji i automatskim senzorima. U posljednjih deset godina gotovo 50 svjetionika je povučeno iz službe. Na mnogima od njih na ključnim područjima svjetla i dalje rade zbog mogućnosti kvara na brodskoj elektronici. “U našim modernim vremenima moramo pronaći funkciju ovakvim stvarima”, smatra Terry Pepper, izvršni direktor Udruge svjetioničara velikih jezera. “I dalje trebamo svjetionike.” No Pepper je na umu imao i emocionalnu porebu. Jennifer Radcliff, predsjednica Michiganskoga svjetioničarskog fonda, rekla je: “Ljudi moraju znati gdje im je mjesto, a svjetionici potvrđuju taj osjećaj za mjesto i odražavaju ga na neki iskonski način.”

Susan Saulny

Autor: The New York Times
29. kolovoz 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close