Svjetsko gospodarstvo vraća se starim, opasnim navikama. Sjedinjene Američke Države sramežljivo izlaze iz recesije, ali još im prijeti rizik naglog pada.

No nedavno objavljena trgovinska statistika daje naslutiti da, kako se potrošnja oporavlja, američki potrošači kupuju velike količine uvezenih dobara, dok oslabljena potražnja u ostatku svijeta koči američki izvoz. Istodobno se Kina prilagođava svjetskoj potražnji kamo god pogledate svojom umjetno jeftinom opskrbom robom. Još jedna globalna izvozna sila, Njemačka, reže proračun i oslanja se na stranu potražnju u nadi da će ona postati pokretač njemačkoga gospodarskog oporavka. To nije održivo. Rastući američki trgovinski deficit znači da se sve veća potražnja usmjerava na prekooceanske dobavljače umjesto da pokreće domaći rast. Američko gospodarstvo preslabo je za taj teret. Zbog najnovijih trgovinskih podataka ekonomisti su opasno srezali procjene rasta za ovu godinu. Da bi se globalni oporavak nastavio, domaća potražnja mora oživjeti u cijelom svijetu. Ostale vodeće zemlje moraju učiniti više kako bi stimulirale vlastitu potražnju, a Kina mora prestati preuzimati globalno izvozno tržište. Brojke su zapanjujuće. Trgovinski deficit Sjedinjenih Američkih Država u lipnju se napuhnuo do čak 49,9 milijardi dolara, što je najviša razina od listopada 2008. godine. U mjesecu koji je uslijedio, srpnju, Kina je zabilježila 28,7 milijardi dolara pozitivnoga trgovinskog salda ili najveću pozitivnu trgovinsku bilancu od siječnja 2009. godine. U prvih pet mjeseci ove godine njemački trgovinski saldo bio je u plusu za 30 posto u usporedbi s 2009. i iznosio je 75 milijardi dolara, što je u velikoj mjeri rezultat potražnje za alatnim strojevima na azijskom tržištu koje se polako oporavlja. Nije iznenađenje da se podaci s obje strane oceana isprepleću: bilateralni deficit SAD-a s Kinom u lipnju je porastao 17 posto i dosegao 26,2 milijarde dolara, najveći iznos u 40 mjeseci. S Njemačkom je porastao 5 posto, na 3 milijarde dolara.

Ovaj uzorak samo naglašava velike probleme glede nedosljedne gospodarske politike diljem svijeta. Dok Njemačka i druge europske zemlje počinju rezati proračune te se time usporava svjetski gospodarski rast, SAD, ionako opterećen brojnim problemima, sada je ostao jedini izvor rasta potražnje. U međuvremenu nevoljkost Pekinga da napusti gospodarsku strategiju temeljenu na jeftinom izvozu dodatno učvršćuje položaj Kine kao nositelja globalne potražnje. Postoje loši načini rješenja ovog problema. Prvi glasovi nezadovoljstva koji pozivaju na kažnjavanje Kine vratili su se na Capitol Hill, no bilo koji potez kojim bi se na kinesku robu stavile kaznene carinske pristojbe mogao bi dovesti do pogubne osvete vođene motom “milo za drago”. Postoji i pravi pristup ovoj rastućoj prijetnji. Kineski vođe moraju konačno uravnotežiti svoje gospodarstvo te se u većoj mjeri početi oslanjati na domaću potražnju, a manje na izvoz. U lipnju je središnja banka objavila da će dopustiti kineskoj valuti da počne rasti u odnosu na dolar, ali taj rast zasad iznosi manje od pola posto. Kina mora izvršiti svoja obećanja. Bogata gospodarstva s velikim trgovinskim viškovima i sposobnosti da održe proračunski deficit stabilnim, ponajprije Njemačka, moraju trošiti više, a ne manje, kako kod kuće, tako i u inozemstvu. Nakon što se rizik recesije smanji, SAD se mora potruditi ispraviti dogotrajni trgovinski deficit sa svijetom time što će smanjiti nacionalnu potrošnju i povećati uštedu. No oporavak se neće dogoditi, kako ovdje, tako ni u ostatku svijeta, ako svi glavni gospodarski igrači ne učine više kako bi smjesta potaknuli potražnju.