Radnici u Bangladešu koji za zapadne kompanije poput H&M-a, Gapa i Marks & Spencera šiju odjeću nedavno su dobili povišicu od 80 centi nakon što su paleći automobile i pljačkajući dućane ljutito harali ulicama glavnog grada Dhake.

Za najniže plaćene radnike u industriji odjeće na svijetu povećanje minimalne plaće podiže njihov dohodak sa 23 na 43 dolara mjesečno. To im je prvo povećanje plaće u četiri godine, odnosno u razdoblju u kojemu su porasle cijene hrane i goriva. Ipak, radnici su bili bijesni što se Dhaka nije složila na mjesečnu plaću od 75 dolara koliko su zahtijevali. “To nije dovoljno za preživljavanje radnika i njihovih obitelji”, kaže Amirul Haque Amin, predsjednik Saveza radnika u industriji odjeće iz Bangladeša koja okuplja oko 23.000 radnika. No ljutnja među bangladeškim radnicima poziv je na buđenje svjetskih trgovaca koji nastoje pobjeći od rasta troškova rada i štrajkova u Kini. Tako su tvrtke počele sve više proizvodnju seliti u druge azijske proizvođačke centre. Iako im je rad jeftiniji nego u Kini, azijski industrijski centri kao što su Bangladeš, Vijetnam, Kamobodža i Indonezija se također suočavaju s velikim radničkim prosvjedima i intenzivnim pritiskom za povećanje plaća. Razlog je isti – rast cijena hrane i osnovnih životnih potrepština. “Ne vidim puno zemalja s jeftinom radnom snagom u regiji gdje nema inzistiranja na većim plaćama”, kaže Ifty Islam iz investicijske tvrtke Asian Tiger Capital Partners, dodavši kako je poslodavcima sve teže izbjegavati povećanje plaća. Zahtjevi za višim plaćama diljem Azije odražavaju povećavanje mogućnosti za pronalaženjem posla u ekonomijama koje rastu brže od onih na Zapadu. “U Aziji svjedočimo velikom rastu i dinamici, što pojačava pritisak na plaće”, objašnjava Islam. U Kambodži, Phnom Penh je nedavno podigao plaće za 21 posto, odnosno sa 50 na 61 dolar mjesečno. Iako je to bilo manje od onoga što su sindikati tražili, do štrajka nije došlo. U Vijetnamu je prošle godine izbilo oko 200 štrajkova jer jer su radnici bili pogođeni rastom inflacije od devet posto. U travnju je, primjerice, gotovo 1000 radnika zahtjevajući veće plaće napustilo tvornicu cipela u vlasništvu tajvanske kompanije. U Indoneziji, gdje snažni sindikati koji broje milijune članova igraju ključnu ulogu u pregovorima s poslodavcima, minimalne plaće, koje su dogovorile regionalne vlasti, također su u porastu. Jakarta je 2008. podigla tako minimalne plaće na 100 dolara mjesečno. Ipak, prosvjedi su i dalje česti. U Indiji također dolazi do prosvjeda, gdje se finska Nokia, njemački Bosch, Južnokorejski Hyundai, kao i Volvo i mnoge druge kompanije suočavaju s industrijskim nemirima.