Bi li korporativno upravljanje u Hrvatskoj moglo postati jedan od većih pobjednika sljedećih parlamentarnih izbora? Koliko god to pitanje zvuči preuranjeno, a potvrdan odgovor čak nevjerojatan, unapređenje korporativnog upravljanja uvelike ovisi o tome kako će se Vlada postaviti prema aktualnoj inicijativi udruženja menadžera Croma. Pritom je ključno: kani li Vlada svoje “za” konačnom rješavanju kroničnog manjka pravila igre za menadžerske ugovore, a što načelno podržavaju i HUP i HGK-a, “zavezati” u paket s regulacijom viših standarda za zaštitu dioničara. Po ocjeni Svjetske banke, u Hrvatskoj su dioničari i zakonski i u praksi uskraćeni za brojne korisne informacije u kojima je ključna detaljna analiza uprave kompanije. Croma je otvorila samo temu uvođenja nacionalnih standarda za menadžerske ugovore. Vlada bi mogla uvjetovati da raspravu o menadžerskim naknadama, otpremninama i ostalim sastavnicama složenih ugovora prati i rasprava o tome kako unaprijediti zaštitu interesa dioničara. To bi čak trebala učiniti jer zauzimanje za više standarde regulacije prava menadžera ne može se sagledavati izvan šireg konteksta. Menadžeri postoje zbog vlasnika. Oni, pak, koji drže dionice kompanija polažu pravo i na bitno transparentniji rad uprava i na daleko kvalitetniji sastav nadzornih odbora nego što je stvarno stanje.

Stoga od prebacivanja konačne odluke o toj temi za kasnu jesen, dioničari, pa onda i tržište kapitala mogli bi znatno više profitirati nego što to ovog trenutka menadžerska organizacija kani polučiti. Sve to pod uvjetom da Vlada pokaže spremnost za uvođenje reda u menadžerskim ugovorima u državnim tvrtkama. U tom bi kontekstu “tuđu” temu čak spretno iskoristila u predizborne svrhe. Da prihvati bačenu rukavicu, Vlada bi pokazala spremnost provesti Cromino rješenje u praksi u pogledu menadžerskih ugovora za stotine menadžera koje zapošljava u državnim kompanijama. Tim bi potezom na početku izborne godine stavila ad acta kritike koje trenutno i te kako stoje. Raširene primjedbe na položaj menadžera u Hrvatskoj posebno se tiču javnih poduzeća. U blažoj verziji one govore da njihov status nije zadovoljavajući jer previše ovisi o političkim strukturama. Tvrdnje da Vlada štiti politički podobne menadžere koji su poslovni gubitnici (brodogradnja), a preko noći smjenjuje uspješne menadžere koji su proveli tvrtke kroz tranziciju (CO) u predizborno vrijeme mogu eskalirati gotovo svakodnevnim optužbama na račun “Vladinih menadžera” koji famozne menadžerske ugovore “vraćaju” financiranjem kampanje najjače stranke novcima poreznih obveznika. Umjesto da se brani demantijima i sudskim putem, kad bi elita taj problem na vrijeme riješila, odigrala bi i u svoju korist, a profitirali bi svi dioničari. Zašto, primjerice, ne napraviti ono što Slovenija ima od 1996. kad je utemeljena udruga za članove nadzornih odbora koji polažu ispite za dobivanje certifikata. K tome, u Sloveniji se objavljuju cjelovita godišnja izvješća, a ovdje samo temeljna financijska izvješća.