Dobro je veseliti se odličnom srpanjskom rezultatu turizma koji će najvjerojatnije pokriti minuse iz prve polovice godine. Optimizam je na vrhuncu, Hrvatskom se šeću svjetske zvijezde, u hotelima se traži krevet, svjetski turistički magazini proglašavaju nas zvijezdama europskog turizma.

Iako će se stvarna bilanca znati tek krajem godine, sezona zapravo ide dobro. Ali opet kao da nije jasno kome ili čemu zahvaliti na tome. Radi li se zaista o naporima i pameti hrvatskih turističkih vlasti, kako naravno tvrdi ministar turizma Damir Bajs? Ili, pak, o svjetskom trendu oporavka turizma nakon značajnog pada uoči i na vrhuncu krize? Kataklizmi koja je zahvatila Grčku i njene goste donijela sjevernije? Blizini u sezoni u kojoj se štedi na aviokartama? I opet, suncu i moru? Jer, da podsjetimo, Hrvatska nema strategiju razvoja turizma, bar ne neku koju primjenjuje. Ulaganja su pala za tri četvrtine i u poslovnim krugovima se priča da su nas investitori zbog niza okolnosti otpisali. I najuspješnije hotelske tvrtke su u gubicima, mnogi zreli za stečaj i održavaju se umjetno. Nemamo dosta hotela, masa turističkih tvrtki nije privatizirana, na dobrim lokacijama stoje ruševine, siva ekonomija i dalje cvate, a sezona nam i dalje traje dva mjeseca. Osim toga, iako se takvima predstavljamo, ove godine nismo ništa bolji od susjedne Slovenije koja bilježi porast broja turista u odnosu na lani za bar pet posto ili Crne Gore koja nema više kamo staviti goste jer je sve puno. Pritom udjel turizma u Sloveniji i Crnoj Gori u ukupnom BDP-u iznosi desetak posto, što je skoro duplo manje nego u Hrvatskoj koja stoga značajno više ovisi o turizmu.