Na burzi se može špekulirati i sa kakaom, a ne samo s naftom ili zlatom. Jedan britanski hedge fond puno je kupovao na tržištu kakaa i time prouzročio umjetnu krizu na londonskoj terminskoj burzi. Posljedica kupovine britanskog hedge fonda je najviša cijena kakaa u posljednjih trideset godina. Seljaci koji uzgajaju kakao u Obali Bjelokosti morali bi skakati od sreće. Naime, proizvođači čokolade diljem svijeta moraju se već sada osigurati sirovinama za božićno vrijeme, a Obala Bjelokosti je najveći izvoznik kakaa na svijetu.

No oduševljenje na plantažama je umjereno. Edi Mbourou, koji radi na plantažama kakaa, posjeduje deset hektara posjeda i naporno skida ovalne, debele plodove koji izgledaju kao žute lopte za američki nogomet. “Prvo beremo najzrelije plodove, a nakon tjedan dana i ostale. Oni plodovi koji nisu sasvim zreli upotrebljavaju se za gorku čokoladu”, kaže Mbourou. Edi je čuo da je cijena kakaa porasla i da sada iznosi oko 3000 eura po toni – gotovo dvostruko više nego prošle godine. No usprkos tome, on je zabrinut. Dugo je cijena kakaa bila jako niska, pa se Edi morao okrenuti masovnoj proizvodnji kako bi uopće mogao nešto zaraditi. Stabla kakaovca nisu “odmarala”, pa su zbog toga izgubila na kvaliteti. Baš sada, kad je porasla potražnja za zrnima kakaa visoke kvalitete, on ne može konkurirati, a u istom položaju našli su se i njegovi kolege. Zbog tih promjena u cijeni jednostavno premalo zarađujemo”, žali se Edi. Što je za Kuvajt nafta to je za Obalu Bjelokosti kakao. Nigdje na svijetu ne raste toliko kakaovca. Obala Bjelokosti izvozi gotovo polovicu ukupne svjetske proizvodnje. Urednica za gospodarstvo u novinama Sjever – jug Lancine Bakayoko iz Abidjana kaže kako njena država ima oko 600.000 proizvođača kakaa. “Nema velikih plantaža, sve su to privatni proizvođači. Niti jedna plantaža nije u vlasništvu države”, tvrdi bakayoko. Zoungrana Moussa, predsjednik Udruge proizvođača kakaa smatra da je, unatoč činjenici da je ta branša privatizirana, za loše stanje u sektoru kakaa odgovorna država. Na sirovinama država zarađuje milijune preko poreza, ali ne investira gotovo ništa u održavanje nasada. A upravo je to potrebno da i seljaci koji proizvode kakao zarade od ovog procvata na kakao tržištu. “U Obali Bjelokosti proizvođači kakaa nemaju mogućnosti sami skladištiti svoje proizvode. Zbog toga ne sudjeluju u špekulacijama oko cijene kakaa. Moraju prodati svoju robu odmah i po bilo kakvoj cijeni, htjeli to oni ili ne jer oni od toga žive. Ne mogu skladištiti svoj kakao i zadržati svoju robu kod sebe, kao što to rade preprodavači kakaa. Oni mogu regulirati ponudu – i zaraditi, kad cijena poraste. Tko onda zarađuje kod takvih skokova na burzi? Naravno da ne seljaci, već izvoznici”, kaže Moussa.

(DW)