Jedan od glavnih osnova kineskog gospodarskog čuda je jeftina radna snaga, posebice u proizvodnji. Oko 130 milijuna radnika u Kini radi za minimalac, odnosno za 1348 juana, što je tek dvadesetina američkog mjesečnog minimalca, pa stoga rast Kine i ne čudi. No, taj kineski minimalac je za 17 posto veći nego prošle godine, što je stvorilo velike probleme jer je kineska ekonomija ipak usporila. Posebno su pogođene zbijene tvornice na kineskoj obali, koje uglavnom proizvode robu za izvoz, a čiji rukovoditelji ne misle da radničke nadnice trebaju rasti. Radničko je strpljenje stoga pri kraju zbog čega, nakon dugo, vremena Kinu potresaju štrajkovi.

Poseban vjetar u leđa im daje zakon o radu izglasan 2008. godine, ali i oni mnogo jednostavniji zakoni, posebice ponude i potražnje. Dobru i kvalitetnu radnu snagu teško je pronaći i još teže zadržati. U ruralnim je područjima još 70-tak milijuna potencijalnih radnika, ali mnogi od njih ne žele zbog posla seliti u urbane metropolise jer se posao sve ćešće može naći i na selu. Sve je to dobro poznato potplaćenom kineskom radniku koji traži svoja prava i primjerenu plaću. Kineski radnik, suprotno uvjerenjima i komunističkoj propagandi, nije baš poslušan. No, učestalost štrajkova posljednjih mjeseci u Kini je zabrinjavajuća. Samo u provinciji Guangdong je u posljednja 48 dana bilo 36 štrajkova. Većina njih pak ima samo jedan cilj – multinacionalne kompanije. Prijašnje štrajkove, uperene protiv kineskih tvrtki, vlada i partija su zdušno ugušile. U njima u kontroliranim medijima često nije bilo ni spomena. No, kada industrijske akcije pokrenu sindikati u stranim tvrtkama interes medija ne jenjava, a državni organi uglavnom šute. To upućuje da se Kina ne misli petljati u probleme sa stranim kompanijama i investitorima. Ako su radnici nezadovoljni, bolje je za to okriviti neku stranu multinacionalku nego kinesko javno poduzeće pod strogom kontrolom komunističke partije. Ionako strani investitori, smatra partija, više trebaju Kinu nego Kina njih. No, povećanje kineskih plaća bit će dobro i za strance, smatraju analitičari. Kinesko je gospodarstvo konkurentno upravo zbog jeftinog rada. Skuplji rad poskupit će kineske proizvode i možda dati šansu posrnulim gospodarstvima Zapada da na tržište vrate svoje uzdanice. No, slaba je to utjeha za mnoge zemlje zapada koje više ne muči toliko inflacija, već im prijeti deflacija. Jeftina radna snaga u Kini ili bilo gdje drugdje u svijetu neće spasiti svjetsku ekonomiju. Svijetu treba potrošnja, a ne radna snaga, no u ovom trenutku treba priznati da je i ovo korak naprijed. Povećanje kineske plaće za 20 posto, rezultirat će otvaranjem radnih mjesta za 20.000 Amerikanaca i to treba pozdraviti.