U 1986. godini, kad mu je bilo tek 14, Ramiro Cariño kradom je prešao meksičku granicu i došao do New Yorka. Uselio se starijoj sestri koja je stanovala na 187. ulici u Belmontu, četvrti koja je poznata i kao Mala Italija u Bronxu.

Cariño nije u potpunosti shvaćao kamo je došao. Jezik kojim se govorilo na ulici bio je talijanski, talijanska zastava ukrašavala je pročelja trgovina i domova, a talijanski restorani i dućani bili su posvuda. Danas, različita narječja španjolskog dominiraju Belmontom. Meksikanci su postali glavnina; rade u trgovinama duž avenije Arthur, a žive u okolnim stanovima. Neki su pokrenuli vlastiti posao, od restorana preko trgovina koje drže odjeću meksičkih proizvođača, do trgovina sportskom opremom. Cariño, koji je početne godine u kvartu preživljavao skupljajući boce, a pone kad i hranu iz kanti za smeće, prošle je jeseni pokrenuo vlastiti posao, malenu trgovinu hranom i meksički restoran El Sureño. Uz troje djece koja pohađaju državnu školu, Cariño si nije mogao priuštiti otkaz na svom primarnom poslu na drugoj lokaciji u Bronxu gdje radi kao kuhar. Ondje radi od šest sati ujutro do četiri poslijepodne, zatim odlazi u vlastiti restoran i tamo radi do 22 sata. “Još nemam osjećaj da sam uspio, ali želim trijumfirati”, rekao je Cariño. Nastavio je govoriti o naporima svojih sunarodnjaka u Belmontu i dodao: “Ako uložite sve što imate, možete uspjeti”. Budući da je broj Meksikanaca u New Yorku posljednjih desetljeća eksplodirao, njihov utjecaj na četvrti u kojima su se nastanili u najvećem broju, kao što su Zapadni Harlem, Mott Haven u Južnom Bronxu i Sunset Park u Brooklynu dobro je znan. No, Belmont daje primjer kako Meksikanci stječu uporište i u drugim dijelovima grada u kojima nisu u većini. Polako i potiho meksička populacija u kvartu kao da je dosegla vrhunac i unijela novi život u to područje te dovela u pitanje stare običaje. “Kao da su nam se prišuljali”, kaže Frank Franz, poduzetnik koji cijeloga života živi u Belmontu. “Tek kad smo vidjeli da imaju vlastite trgovine začudili smo se njihovoj brojnosti”. Ostaje nejasno hoće li se ovaj procvat blagostanja prenijeti u stvarnu političku i gospodarsku mod, što je pitanje s velikim implikacijama za grad u kojem su Meksikanci najbrže rastuća skupina doseljenika. Prema izračunima temelj enima na popisu stanovništva odsjeka za sociologiju Queens Collegea u New Yorku, 1980. je u Belmontu živjelo samo 35 ljudi meksičkog porijekla. Do 2008. njihov broj je porastao na preko 3200 ili oko 14 posto stanovnika.

To odgovara porastu broja Meksikanaca diljem grada (prema Zavodu za popis stanovnika, sa 6700 u 1980. godini na 170 tisuća danas) do kojeg je došlo zbog imigracije i visoke stope nataliteta. U Belmontu se ovaj rast broja meksičkog stanovništva osjeti u školama i crkvama. U rimokatoličkoj Crkvi Našeg Spasitelja, Meksikanci sada čine 80 posto pastve, kazalo nam je osoblje. A službenici u Državnoj školi 32 procjenjuju da je gotovo četvrtina učenika meksičkog porijekla. U crkvi rimokatoličke župe u Maloj Italiji dodane su mise na španjolskom nakon početnog otpora župljana naviklih na mise na engleskom i talijanskom jeziku. “Mislim da su prihvatili novonastalu situaciju”, rekla je sestra Martina San Pedro, koju je newyorška nadbiskupij a dovela iz Meksika kad je imala samo 14 godina kako bi radila sa župljanima latinskog porijekla u crkvi Mount Carmel. “Pretpostavljam da su tada shvatili kako su im stvari izmakle iz ruku i da to moraju prihvatiti”.

Poduzetnik Franz već je vidio mnoštvo dokaza da se Meksikanci ukorjenjuju u Belmontu. Prije četiri godine, nakon što je Meksiko eliminiran sa Svjetskog prvenstva u ranijoj fazi natjecanja, a Italija je pobijedila, Meksikanci su ponosno slavili na ulicama držeći talijansku zastavu i izvikujući: “Pobijedili smo!” Talijani su to primijetili te se lakše povezali s meksičkim stanovništvom, dodaje Franz. “Mislim da su na to gledali ovako: Naravno da bismo voljeli da Meksiko pobijedi, ali ako već ne može, onda bismo voljeli da Italija pobijedi jer smo i mi dio Male Italije. Oni žele učiniti ovaj kvart svojim domom kao što smo ga mi učinili domom”. Slično kao i u mnogim drugim newyorškim kvartovima, Meksikanci još nisu postali aktivni u poslovnim udrugama Belmonta. I dalje su u političkom začetku jer nemaju vođe. Franz se nada da će Meksikanci biti ti koji će pripomoći razvojnom smjeru. “Doista pokušavamo sve uključiti u aktivnosti četvrti”, rekao je.

Kirk Semple