Premijer Wen Jiabao obećao je da će ovog ljeta “Željeznom rukom” krenuti u povećanje energetske učinkovitosti svoje zemlje.

U posljednje tri godine Kina je već zatvorila preko tisuću starih elektrana s pogonom na ugljen koje su se koristile tehnologijom i danas raširenom u SADu. Kina je također postala glavni svjetski ulagač u vjetroturbine i ostalu tehnologiju čiste energije te postavila nove, stroge energetske standarde za rasvjetu i učinkovitost automobila. Gradovi danas moraju zatvoriti neučinkovite tvornice. No, unatoč provođenju najoštrije energetske kampanje na svijetu, ona i dalje ne uspijeva zadovoljiti zahtjeve kineskih potrošača koji su milijardu puta veći. Ako Kina ne može ostvariti vlastite ciljeve vezane uz energetsku učinkovitost, “izrazito su male” šanse da ćemo izbjeći porast temperatura i štetu za okoliš golemih razmjera, tvrdi Fatih Birol, glavni ekonomist Međunarodne agencije za energiju sa sjedištem u Parizu. Želeći se približiti zapadnjačkom standardu življenja, Kinezi traže sve više velikih automobila, kućanske aparate na struju i luksuz poput klimatiziranih trgovačkih centara. Uslijed toga Kina zapravo postaje sve manje energetski učinkovita, a s obzirom da većinu energije i dalje dobiva izgaranjem fosilnih goriva, razina ispuštanja ugljičnog dioksida u Kini sve je veća. Prošle zime i ovog proljeća ostvaren je najveći šestomjesečni porast ispuštanja plinova ikad zabilježen u jednoj državi. Donedavno su Međunarodna agencija za energiju i Američki zavod za informiranje o energiji predviđali da će Kina biti prva zemlja koja će do 2020. godine ostvariti brz napredak u pogledu energetske učinkovitosti. Međutim, danas nastoji zadržati ispuštanje plinova u “uobičajenim” granicama. “Pred nama je uistinu muko trpan posao” da bismo uopće za držali postojeće državne ciljeve o ostvarenju energetske učinkovitosti, izjavio je u govoru krajem lipnja Gao Shixian, stručnjak zaenergetiku pri Državnoj komisiji za nacionalni razvoj i reforme. Cilj Kine jest ove godine smanjiti potrošnju energije po gospodarskoj jedinici proizvodnje za 20 posto u usporedbi s potrošnjom iz 2005. godine, te do 2020. godine smanjiti razinu ispuštanja stakleničkih plinova po gospodarskoj jedinici proizvodnje za 40 do 45 posto u usporedbi s 2005. godinom

No, čak i da uspije ostvariti zadana obećanja, Međunarodna agencija za energiju predviđa da će do 2020. razina ispuštanja plinova u Kini porasti više nego u ostatku svijeta zajedno. Potražnja za energijom u Kini toliko se brzo širi da je postalo teško ostvariti načelne okvire energetske učinkovitosti iako je premašila SAD u prosječnoj učinkovitosti elektrana na ugljen. Kina je uvela standarde enegetski učinkovite rasvjete za izgradnju novih zgrada i priprema srodne mjere za kućanske aparate, a gradnja stanova i uredskih zgrada raste munjevitom brzinom. Usto, prodaja frižidera, perilica za rublje i drugih većih kućanskih aparata u ruralnim se krajevima u protekloj godini udvostručila. Dok se gospodarstvo počinje sve više oslanjati na domaću potražnju umjesto na izvoz, raste i proizvodnja čelika i cementa koji su poznati potrošači energije. Kineski automobili postižu 40 posto veću kilometražu s istom količinom goriva nego američki automobili jer su znatno manji i imaju slabije motore. No, kinesko je automobilsko tržište 2009. godine poraslo za 48 posto i premašilo američko tržište. Najnoviji čimbenik koji utječe na iskorištavanje energije u Kini, a kreatori politike u Pekingu nisu ga predvidjeli, radnički su nemiri koji se javljaju u tvornicama diljem zemlje. Starija generacija slabo plaćenih radnika migranata prihvatila je užarene spavaonice u kojima čak nema ni ventilatora koji bi ih rashladio. Osim veće plaće, mladi Kinezi danas traže vlastitu sobu od devet četvornih metara te klimatizirane prostore na radnom mjestu i u domu. Premijer Wen u svibnju je potvrdio da se energetska učinkovitost smanjila za 3,2 posto u prvom trojesečju ove godine. Proizvodnja u Kini čini tri puta veći udio u gospodarstvu nego što je slučaj u SADu i izniman je potrošač energije. “Kina nastoji uloviti lak plijen i iskoristiti one prilike u kojima se porastom učinkovitosti može uštedjeti i smanjiti ispuštanje ugljičnog dioksida”, tvrdi Ken Caldeira, stručnjak za klimatske promjene u Znanstvenom institutu Carnegie pri Sveučilištu Stanford u Californiji. “No, čini se da cilj možda i nije tako lak”.

Keith Bradsher