Po cijelom glavnom gradu Pakistana mogu se vidjeti sjajni sportski automobili kako klize čuvanim prilazima. Dojmljive višekatnice održava posluga. Rublje se nikad ne suši vani na žici.

No iza toga obilja leži uznemirujuća činjenica, a to je da vrlo malo takvih bogatih kućanstava plaća porez na dohodak. To je većinom zato što su političari koji određuju pravila najbogatiji u državi i vrlo su vješti u izuzimanju sebe iz tih pravila. “Ovo je izvrsna zemlja za bogate”, kaže Shabbar Zaidi, partner u računovodstvenoj tvrtki A. F. Ferguson & Company sa sjedištem u Karachiju. “Vozači, sluge, velike kuće. Pitanje je tko trpi? Odgovor je običan čovjek.” To bi bio problem u bilo kojoj zemlji. No u Pakistanu nedostatak djelotvornog poreznog sustava uzrokuje nešto mnogo opasnije. Riječ je o vidljivoj nejednakosti pakistanskog društva u kojem se bogatstvo najbogatijih nikad ne raspodjeljuje ili ulaže u javna dobra. Na taj su se način stvorili uvjeti za širenje pobune koja razdire zemlju i otežava politiku SAD-a u regiji. Usto, slabi vodstvo države koja prima gotovo najveći udio američke pomoći, odnosno milijarde dolara koje podupiru državni aparat u borbi protiv pobunjeništva. Iako vlasti u posljednjih nekoliko godina nastoje uvesti red, oporezivanje dobiti na tržištu dionica i nekretnina i čitavim granama gospodarstva, poput poljoprivrede – glavnog izvora novca elite, i dalje se ne provodi. “Ovo je sustav koji je stvorila elita za elitu”, kaže Riyaz Hussain Naqvi, umirovljeni državni službenik koji je 38 godina radio u Poreznoj službi. “To je izopačen sustav u kojem siromašni financiraju bogate.” Prema istraživanju koje je u prosincu proveo Pakistanski institut pravnog razvoja i transparentnosti u Islamabadu, prosječan dohodak članova pakistanskog parlamenta iznosi 900.000 dolara, a najbogatiji članovi utrže do 37 milijuna dolara. Viši dužnosnik Saveznog odbora za dobit Zafar ul-Majeed izjavio je da je utržak države od poreza prošle godine bio najniži u povijesti države, a istraživanjem je utvrđeno da se imovina današnjih zastupnika u parlamentu gotovo udvostručila u odnosu na zastupnike prijašnjih godina. “Porezi su Ahilova peta pakistanske politike”, tvrdi Jahangir Tareen, poduzetnik i zastupnik u parlamentu koji se zalaže za raspravu o poreznoj politici. Prošle godine platio je 225.534 dolara poreza na dohodak, što je i javno objavio u parlamentu prošli mjesec. “Ako nemate prihoda, to je u redu, ali onda nemojte uskakati u Land Cruiser.”

Zakon nalaže da svi koji zarađuju više od 3488 dolara godišnje moraju platiti porez na dohodak, no malo ih to čini. Tareen se prisjeća da su, kad je prvi put pokušao platiti porez, porezni dužnosnici odbili primiti taj novac jer su se bojali da će uzdrmati postojeće stanje. Da bi prihvatili novac, morao je pisati molbu višem dužnosniku službe. Akbar Zaidi, stručnjak za političku ekonomiju iz Karachija, procjenjuje da bi 10 milijuna Pakistanaca trebalo plaćati porez na dohodak, a samo je 2,5 milijuna prijavljenih poreznih obveznika. Zaidi krivi SAD i njegovo vječno skakanje u pomoć Pakistanu. “Amerikanci bi trebali reći: ‘Dosta! Sredite to sami! Najprije uredite svoje dvorište. No vi ste kukavice i strah vas je odvažiti se na takav čin.” Poreznici nastoje biti oštri. Kad je Riyaz Hussain Naqvi vodio Poreznu službu, pokušao je provesti opsežnu reviziju, no navukao je samo bijes javnosti. Zafar ul-Majeed kaže da njegovi poreznici danas pomoću računa za struju nastoje ustvrditi koji bogataši izbjegavaju plaćati porez, pod pretpostavkom da su računi visoki zbog korištenja klimatizacijskih uređaja, što mogu samo bogati. Nedavno su poslali stotine upozorenja na bogataška imanja u Islamabadu. No utjerivanje političara, kaže, osjetljiva je stvar. “Ne možemo dok su na vlasti”, kaže uz smijeh. U nedostatku političke volje za naplatom poreza na dohodak Pakistanci su posegnuli za porezom na promet, što se smatra manje poštenim jer siromašne zahvaća jednako kao i bogate. Muhamed Azhar, dvadesetšestogodišnji vozač iz Karachija, s mjesečnom plaćom od 123 dolara plaća jednak porez kao i član Državnog vijeća koji ima plaću od 1400 dolara i beneficije. Rijetko se kad prijavljuje zarada od prodaje nekretnina ili zemlje. “Glavešine koji nad nama vladaju imaju kuće i poslugu, i oni bi trebali plaćati poreze”, kaže Azhar dok promatra kako se rijeka sportskih vozila slijeva prema zgradi parlamenta.

Sabrina Tavernise; Salman Masood pridonio izvještaju