Blagajna Hrvatskog fonda za privatizaciju, koja godinama održava na životu niz problematičnih neprivatiziranih poduzeća, presušila je. Mjesecima HFP ne isplaćuje već odobrene pozajmice, a ovaj mjesec čak je i isplata plaća u samom Fondu kasnila. Iako jučer nismo uspjeli dobiti službene informacije od predsjednika HFP-a Vedrana Duvnjaka, on je o HFP-ovu suočavanju s financijskim problemima izvijestio Upravni odbor na za javnost zatvorenom dijelu prošlotjedne sjednice.

Sporni aranžman
Potvrdio nam je to i Ozren Matijašević, sindikalni predstavnik u Upravnom odboru HFP-a, ističući kako je Duvnjak teškoće pojasnio problemima u realizaciji kratkoročnoga kunskog revolving kredita u iznosu od 200 milijuna kuna kojim bi se refinanciralo postojeće kreditne obveze Fonda, kroz povoljnije uvjete koje je vodstvo HFP-a procijenilo da može dobiti u ovom trenutku na tržištu. Za taj je aranžman Fond u svibnju oglasio javno natjecanje, na koje su se prema dostupnim informacijama javile dvije banke (navodno je riječ o Erste i Hypo Alpe-Adria banci). No zbog žalbe proces je još u fazi čekanja. Međutim, čekati ne mogu tvrtke kojima su već odobrene pozajmice, ali ih nisu primile na svoje račune. Riječ je o iznosu od oko 50 milijuna kuna, a prema dostupnim informacijama to su pozajmice odobravane na posljednjem dvjema-trima sjednicama Upravnog odbora. Čak je i za prošlotjednu sjednicu pristigao niz zahtjeva za novčanim sredstvima, no o njima, koliko je poznato, uopće nije bilo riječi. Najveću pozajmicu, prema našim informacijama, tražila je tiskara Vjesnik, za koju je na istoj sjednici donošena i odluka o početku privatizacije. Vjesnik je tražio pomoć Fonda i 19,6 milijuna kuna pozajmice, a među tvrtkama s najnovije liste tražitelja pozajmice su i stari “klijenti” ZRC Lipik, te Adriachem, Imota i Trimot, tvrtke za koje nije bilo zainteresiranih kupaca u svim dosadašnjim natječajima i čija je budućnost neizvjesna, ali i Club Adriatic, koji objedinjava bivše vojne turističke nekretnine. Pozajmicu treba i HTP Korčula, koji nije prodao naselje Bon Repos, čime je planirao konsolidirati tvrtku prije privatizacije. No u međuvremenu su korčulanske hotele preplavili turisti koje tvrtka dočekuje u uvjetima kada mjesecima ne plaća ni dobavljače ni zaposlenike.

Šuker neće pomoći?
Splitsko Dalmacijavino pak od početka godine čeka objavu natječaja za privatizaciju, no ona čeka preseljenje pogona i upravne zgrade iz splitske luke na novu lokaciju. Selidba se, međutim, mjesecima odgađa, i to, kako u Dalmacijavinu tvrde, samo zbog inzistiranja HFP-a na formalnostima o natječaju, no neslužbeno im je bilo pojašnjeno iz Fonda da sve stoji zbog neriješenih kredita kojima bi im osigurali nužnih 20-ak milijuna kuna za selidbu. “Ova situacija zahtijeva da se država hitno pozabavi tim problemom”, ističe Matijašević, koji je potvrdio i informaciju kako je na UO Duvnjaku sugerirano da se obrati Ministarstvu financija te da se tako privremeno riješi slučaj, ali je Duvnjak ustvrdio kako takvo rješenje nije realno očekivati.