Nasilje, zločini, prijeteći državni udar i nedostatak organizacijskih sposobnosti, sve te kritike upućene su uoči početka Svjetskoga nogometnog prvenstva na račun Južnoafričke Republike. Pokazalo se bez razloga.

Nogometni je kup prošao, a osim katkad dosadnjikavog nogometa, najgori dio prvenstva bile su vuvezele, a ne domaćini. Južnoafrička Republika danas se drži ponosno jer umjesto kritika sa svih strana svijeta stižu pohvale o uspješnom nogometnom prvenstvu koje će, nesumnjivo, otvoriti mnoga vrata budućim sportskim događajima svjetskoga glasa. “Premda je riječ o zemlji koja nije na glasu kao najsigurnija država, organizacijski je dio, uz pomoć Fife, odrađen besprijekorno”, rekao je Franz Beckenbauer, član Fifina izvršnog vijeća. Zbog sankcija za vrijeme aparthejda Južnoafrička Republika ne samo da nije mogla sudjelovati u organizaciji i održavanju sportskih natjecanja nego se zbog rasne segregacije nije mogla ni natjecati, ali to će se uskoro promijeniti. Tome će svakako pridonijeti i novoizgrađena impresivna infrastruktura. Da se o Južnoafričkoj Republici razmišlja i o drugim sportskim događajima, dao je naslutiti i Michael Payne, bivši direktor marketinga Međunarodnoga olimpijskog odbora. Mnogi već sad smatraju da se ta afrička zemlja treba kandidirati za ljetne Olimpijske igre 2020. godine, a među gradovima kandidatima posebno se ističe Durban. Upravo je to bila glavna tema razgovora između Jacoba Zume, predsjednika Južnoafričke Republike, i Jacquesa Roggea, predsjednika Međunarodnoga olimpijskog odbora. “Dokazali smo svijetu da smo sposobni ugostiti bilo koje sportsko međunarodno natjecanje, da imamo i resurse i infrastrukturu”, rekao je predsjednik Zuma. Premda je južnoafrička reprezentacija već u prvom kolu ispala iz natjecateljskog dijela, to nije obeshrabrilo navijače da do kraja turnira podržavaju sve gostujuće reprezentacije. Prema prvim procjenama, na stadionima je za vrijeme nogometnog prvenstva bilo ukupno tri milijuna navijača. No osim hvalospjeva treba biti realan i priznati da prvenstvo nije riješilo probleme s kojima se Južnoafrička Republika, kao uostalom i dobar dio Crnoga kontinenta, suočava već desetljećima. Četvrtina aktivne radne snage je nezaposlena, a nasilje se i dalje ne rješava. No za organizaciju sportskih natjecanja važno je donijeti prometna rješenja, što je jedan od najvećih afričkih nedostataka uopće. Problem su i plaće. Potplaćeni zaštitari umalo su doveli prvenstvo u pitanje kada su zaprijetili štrajkom. Sve te probleme treba riješiti želi li se Južnoafrička Republika ponovno naći na sportskim kartama svijeta.