Pad potražnje i otkupnih cijena lavande domaće uzgajivače doveo je u težak položaj. Još su lani znatno smanjene narudžbe, dok je ove godine situacija još gora.

Neizvjestan ishod
Prema riječima Danijela Čorića, vlasnika obiteljskoga poljoprivrednoga gospodarstva OPG Čorić, većina uzgajivača ne zna što će s proizvedenom lavandom. “Lanac od proizvođača do finalnog proizvoda u Hrvatskoj nije zatvoren, što znači da vi proizvodite, ali što će biti dalje potpuno je neizvjesno”, kaže Čorić. S njegovim se mišljenjem slaže i vlasnica obiteljskoga ekološkoga gospodarstva iz Belišća Vera Trampus, koja se u proizvodnju lavande upustila 2005. godine. “U odnosu na vrijeme kada smo počeli s uzgojem situacija je katastrofalna. Ne možemo procijeniti što će se ove godine događati jer su nas osim krize uništile poplave i tuče”, kaže Trampus. Da je situacija na tržištu krajnje nepovoljna, potvrđuju i u zagrebačkoj kompaniji Ireks Aroma, najstarijem domaćem otkupljivaču lavande. “Zbog recesije izvoz eteričnih ulja, u koje spada i ulje lavande, pao je u proteklih godinu dana za 50 posto”, kaže Josip Falica, rukovoditelj proizvodnje Ireks arome. Ta je tvrtka u 2009. otkupila oko 700 kilograma lavandinog ulja po cijeni od 30 eura po litri, dok će ove godine cijena otkupa biti nešto niža. Shvativši da proizvodnja sirovine nije isplativa, u OPG-u Čorić su se orijentirali na prodaju gotovih proizvoda, poput mirisnih vrećica, sapuna i prehrambenih proizvoda od lavande. Uz pedesetak postojećih, na tržištu su nedavno ponudili 20-ak novih artikala, snizili cijene dijela asortimana i orijentirali se na izvoz. Tako su unatoč krizi povećali prihode za 30%. Problem i dalje postoji. “Kod nas se male tvrtke tretira jednako kao farmaceutsku industriju. Troškovi analiza, kontrola ili uređenja prodajnih prostora jednaki su bez obzira proizvodite li u vrijednosti od sto tisuća ili sto milijuna kuna”, pojašnjava Čorić. Kao jedan od problema navodi i nerealno visoke cijene sirovina.

Neadekvatna ambalaža
“Cijene kozmetičkih sirovina, poput maslinovog ulja, u Hrvatskoj su dvostruko veće nego u Italiji. Osim toga prirodni proizvodi zahtijevaju adekvatno pakiranje, a takvu je ambalažu kod nas jako teško naći pa je moramo uvoziti”, navodi Čorić. Zbog svega toga, pojašnjava, hrvatski proizvodi nisu konkurenti pa se uvoze čak i oni iz Baltika. “Uspjeti u ovom poslu je moguće, ali puno teže nego u drugim zemljama. Da tako grizemo u Njemačkoj ili Italiji, danas bismo bili milijunaši”, zaključuje Čorić.

Udvostručeno

Više od 150 farmi
Broj proizvođača lavande u kontinentalnom dijelu Hrvatske u proteklih se nekoliko godina udvostručio, dok ih je u Dalmaciji sve manje. Prema procjenama, u kontinentalnom dijelu postoji najmanje 150 farmi, a ukupno se godišnje proizvede oko 60 tona ulja.