Privatizacija u Hrvatskoj nikako da se konačno otrgne negativnoj percepciji. Najnovija kap u toj prepunoj čaši je odluka Vlade Jadranke Kosor kojom se utvrđuje popis gotovo 500 tvrtki čijim će se udjelima i dionicama ubrzano trgovati.

Lista je na Vladinoj sjednici prihvaćena bez istodobne objave i samog popisa, odnosno imena i raspoloživih udjela koje će se u tom valu nuditi na tržištu. Iako tom važnom detalju u Banskim dvorima očito nisu pridavali važnost, povratak je to u stara vremena netransparentnih privatizacijskih procesa koje je Hrvatska godinama pokušavala prevladati. Po donošenju popisa tvrtki, u kojem se tek taksativno i u širem kontekstu navodi broj društava koja će se prodavati, od udjela u doo-ima do manjinskih i većinskih paketa u dioničkim društvima koja kotiraju ili ne kotiraju na burzi, odmah se, naravno, otvorio širok prostor za nagađanja i o tome koji će se od atraktivnijih državnih udjela uvrstiti na tu listu, poput onoga u Podravci. No, propust s neobjavljivanjem cjelokupne liste društava nije i jedini. Sličan je “kiks” učinjen i ulaskom u ubrzani privatizacijski val – u najnepovoljnijem tržišnom trenutku i k tomu bez jasno postavljenih kriterija za utvrđivanje početne cijene. Stari i još uvijek važeći propisi nalažu sporu i iscrpljujuću proceduru, koja bi u sadašnjim tržišnim uvjetima teško dala željeni financijski priljev državi. No, premda se godinama priprema novi zakonski okvir za upravljanje državnom imovinom, on još nije utvrđen, već će se tek početi pripremati novi pravilnik za ovaj slučaj. Takvim naoko amaterskim postupcima Vlada definitivno ne šalje dobru poruku, pa makar se opravdavala žurbom zbog pokušaja oporavka gospodarstva.