Ljudi diljem svijeta kažu da čvrsto podržavaju jednaka prava za muškarce i žene, no prema istraživanju provedenom među 22 nacije, mnogi vjeruju da bi muškarci trebali imati pravo prvenstva glede dobrih poslova ili u slučaju najosnovnijeg prava na rad izvan doma.

Istraživanjem se saznalo da i u državama gdje su jednaka prava već na snazi, žene i dalje pate zbog nedostatka pravog napretka. “Žene u SAD-u i Europi istodobno na leđima nose teret kućnih i poslovnih obveza, što pridonosi visokoj razini stresa i niskoj kvaliteti življenja”, kaže profesorica Herminia Ibarra, jedna od autorica Korporativnog izvješća o nejednakosti spolova za 2010. kojeg je proveo Svjetski gospodarski forum. Navedena anketa pokazuje da kako u zemljama u razvoju, tako i u bogatim državama postoji jaz između vjerovanja u jednakost spolova. Mišljenja Francuza osobito, simptomatična su za neravnomjerno stremljenje prema jednakosti spolova. Sto posto Francuskinja i 99 posto Francuza podupire ideju jednakih prava. A opet, 75 posto ih smatra da muškarci imaju bolje živote, što je nadaleko najviši postotak među ispitanim zemljama. Zašto stanovnici Francuske smatraju da su tako daleko od cilja jednakosti spolova? “Zato što i jesu, bar glede gospodarske uključenosti”, izjavila je profesorica Ibarra, koja podučava na Inseadu, međunarodnoj poslovnoj školi u gradu Fontainebleau u Francuskoj. “Još uvijek je vrlo malo žena na čelu velikih organizacija, a poslovna kultura tvrdoglavo ostaje klub za dečke.”Doista, mnogo više muškaraca u Americi i Njemačkoj vjeruje da je njihova država ženama donijela pravu količinu promjena, dok mnogo više žena nego muškaraca u tim zemljama smatra da je potrebno još promjena. “Kad ste izostavljeni iz kluba, tada to znate”, kaže profesorica Jacqui True, stručnjakinja za odnose među spolovima i predavačica na sveučilištu u Aucklandu na Novom Zelandu. “Kad ste u klubu, ne vidite u čemu je problem.”

Rastući divovi Kina i Indija, uz Indoneziju i Jordan, još su četiri zemlje u kojoj pristaše spolne jednakosti smatraju da je većina prilagodbi potrebnih za uspostavu jednakosti već provedena. U telefonskim i osobnim razgovorima, Pew centar je otkrio da je jednakost spolova velikom većinom cilj kako žena, tako i muškaraca. U 13 zemalja više od 90 posto ispitanika izjavilo je kako podržava jednaka prava; u svim zemljama osim Egipta, Jordana, Kenije, Indonezije i Nigerije, više od 75 posto podržava jednakost spolova. Samo u Pakistanu, Egiptu i Jordanu manje od 80 posto ispitanika reklo je da žene ne bi trebale smjeti raditi izvan doma. No, čak i u tim državama, većina je podržala ženino pravo na rad. A u Velikoj Britaniji i Japanu, čak više muškaraca nego žena podržava jednaka prava (skandinavske zemlje, koje ostvaruju najviše rezultate glede jednakosti spolova, nisu bile uključene u istraživanje).Ipak, stanovnici tek nekolicine ispitanih zemalja smatraju da je jednakost postignuta. Samo u Meksiku (56 posto), Indoneziji (55 posto) i Rusiji (52 posto) je većina ispitanika odgovorila da su muškarci i žene dosegli usporedivu kvalitetu života. U još šest zemalja, znatan omjer (40 do 50 posto) izrazio je uvjerenje da su životi muškaraca i žena jednako dobri.Suprotno tomu, u Poljskoj većina (55 posto) smatra da su muškarci u prednosti. U Indiji, Španjolskoj i Nigeriji od 40 do 49 posto smatra da muškarci imaju bolju kvalitetu života. Francuska predvodi popis sa 75 posto. Samo u Južnoj Koreji (49 posto) i Japanu (47 posto) više ispitanika smatra da je ženama bolje nego muškarcima, ili da im je kvaliteta života jednaka. Istraživanja su napravljena diljem zemlje u svim državama osim u Kini, Indiji i Pakistanu, gdje su ispitanici većinom bili iz urbanih područja. Postotna greška zbog takvog uzorka ispitanika procjenjuje se na plus ili minus tri do pet postotnih bodova.

Premda se jednakost spolova najčešće ostvaruje putem zakonskih propisa, neke nacije koje cijene načelo jednakosti imaju i biračke okruge znatne veličine čiji stanovnici ne bi pružili ženama jednako pravo na školovanje i zaposlenje. Polovica ispitanika u Indiji, Pakistanu i Egiptu smatra da je sveučilišno obrazovanje važnije za dječake; ta brojka u Kini, Japanu, Jordanu, Poljskoj i Nigeriji iznosi bar jednu trećinu ispitanih. Na nekim mjestima gdje se preferira školovanje dječaka, odgovori žena u mnogome su se razlikovali od odgovora muškaraca. Primjerice, u Egiptu je čak 60 posto muškaraca izjavilo da dječaci imaju više prava na obrazovanje, dok se isto toliko žena nije s tim složilo. Jaz među spolovima sličan je i u Jordanu i Pakistanu.“Mnoge su obitelji presiromašne da bi poslale svu djecu u školu”, objašnjava profesorica Ibarra.Slično tomu, znatan je broj ispitanika u nekoliko zemalja izrazio mišljenje da muškarci imaju veće pravo na zaposlenje od žena. U Indiji, Pakistanu, Egiptu, Indoneziji i Kini ovo mišljenje je najrasprostranjenije, dok su se ispitanici u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Njemačkoj i Francuskoj najoštrije tomu usprotivili. Ipak se uvjerenje da muškarci nemaju prednost pri zapošljavanju teško prevodi u ekonomsku stvarnost mnogih od tih zemalja. U Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj i Indiji bar 80 posto ispitanih smatra da muškarci i dalje imaju više prilika nego žene za dobro plaćene poslove, čak i u slučajevima kad su žene jednako kvalificirane.

Victoria Shannon