Iako hrvatska nogometna reprezentacija ne nastupa na Mundijalu u Južnoafričkoj Republici, svakodnevno smo svjedoci sve zanimljivije utakmice koja se već neko vrijeme igra na domaćem terenu. Glavni akter u toj utakmici je hrvatski ministar zdravstva Darko Milinović. Gospodin kolega doktor ministar potpuno dominira terenom u svim fazama napada i obrane, postavlja pravila igre, korigira ih između dva izvođenja auta, a obavlja i zadatak kako glavnog tako i pomoćnih sudaca. U njegovoj momčadi (NK Reformator) treba istaknuti dva obrambena igrača – državnog tajnika Jurkovića i direktora HZZO-a Strizirepa. Prvi igra oštro i hrabro ne bojeći se žutog kartona jer se ionako nalazi u džepu njegova kapetana. Drugi je pak profinjeni majstor igre koji ostavlja dojam igrača s većim brojem nogu (tzv. dopunske noge) jer ga je vrlo teško okrenuti ili zaobići.

Kazne
Svaki put izvede nekakav novi trik iz Pravilnika o standardima i normativima u ophođenju prema protivničkom igraču. Kapetan ga ne kažnjava za prekršaje, čak i u slučaju kada protivnik bude politraumatiziran. Ako se takvo što dogodi u žaru igre, oštećenom pripada odgovarajuće ortopedsko pomagalo. Ostali u timu disciplinirano izvršavaju postavljene zadatke i u dosadašnjem tijeku utakmice nisu bivali upadljivima. Njihovo je da budu korisni, a neupadljivi. Jer tko upada u oči, ispada iz tima. Nasuprot ministrovoj ekipi je šaroliko društvo individualnih igrača (NK Reformirani) iz redova pružatelja i korisnika zdravstvenih usluga. Spomenuti su bez ikakvog osjećaja za timski rad na terenu, bez prepoznatljive igre i bez izgleda da na terenu naprave išta vrijedno pozornosti. Svaki od njih kreće se na strogo određenom dijelu terena koji je omeđen s nekoliko nedovoljno ošišanih busenova trave, ne pokazujući pritom nikakvo zanimanje za cjelinu terena. Njihova igra je bunker, a moto “moj busenić, moja slobodica”. Ako Bog dade, odigrat će utakmicu bez kontakta s loptom. Sve u svemu, odnos snaga na terenu je takav da Reformirani ne mogu očekivati postizanje zgoditka prije Sudnjeg dana. Njihova jedina šansa je da kapetan Reformatora da autogol što ovaj, kad mu dosadi punjenje protivnikove mreže, povremeno i učini. To ionako neće utjecati na krajnji ishod utakmice. Poneki nedužni žvižduk, nekakav neartikulirani zvuk, i to je sve. Masa na tribinama, koja dobro poznaje nogometnu igru jer je odvajkada driblaju maheri u dresovima raznih uzoraka boja, u čudu promatra prizor ispred sebe i pita se koji je smisao i cilj ovakve igre i zašto plaćaju nazočne igrače.

Savjeti
Napamet im padaju svakakva druga pitanja, ali valjda se nijedan iz tog mnoštva anonimnih statista ne upita koja je njegova uloga i odgovornost u cijeloj ovoj predstavi. Upravo je dirljivo njihovo mazohističko podnošenje ove kao i svih prethodnih utakmica. I ovaj put su očekivali bolju igru jer su im, ne tako davno, na brojnim skupovima održanim o njihovu trošku to obećavali. Zato će nezadovoljni prikazanim sutra poželjeti gledati neku drugu momčad, zaboravljajući pritom da je ista ta ekipa prekjučer odigrala još puno goru utakmicu. Tako bi nekako izgledao kratki prikaz trenutnog stanja reforme zdravstva u Hrvata iskazanog jezikom nogometne struke. Poznato je da je to struka s najvećim brojem stručnoga kadra u našem pučanstvu pa joj posve zasluženo pripada i najveći prostor u najutjecajnijim medijima, odmah iza piva, higijenskih uložaka i lijekova za cirkulaciju. Tu nema mjesta za poruke i savjete u vezi s čuvanjem i unapređenjem zdravlja. Zna se da je zdravlje najveće bogatstvo i na toj konstataciji se može stati. Nije potrebno ništa učiniti jer će sve doći samo od sebe. Zato pijmo pivo, gutajmo vitamine i gledajmo reformirani nogomet. To je prekrasna igra u kojoj se nemilice nabija lopte marke “Prosječni Hrvat”.

Dr. Damir Biloglav, predsjednik HUP – Udruge liječnika poslodavaca