Awil Salah Osman vuče se ulicama ovoga razrušenoga grada i izgleda poput mnogih svojih vršnjaka: mršav, u poderanoj odjeći, očiju željnih pažnje i ljubavi. No Awil se razlikuje od njih u dvije vrlo bitne stvari: na ramenu nosi automatski kalašnjikov te radi za vojsku koju u znatnoj mjeri naoružavaju i financiraju Sjedinjene Američke Države.

“Ti!”, viče na vozača koji pokušava neopaženo proći pokraj njegove kontrolne točke, a njegovo anđeosko lice najedanput je namrgođeno. “Znaš što ja ovdje radim!” Zlokobno protresa pušku. “Zaustavi auto!” Vozač smjesta staje. U Somaliji se život brzo gubi, a rijetko tko je voljan riskirati s ćudljivim 12-godišnjakom. Dobro je poznata činjenica da somalijski radikalni islamistički pobunjenici kupe djecu s nogometnih igrališta i pretvaraju ih u borce. Ali Awil nije pobunjenik. On radi za somalijsku tranzicijsku saveznu vladu, ključni dio američke protuterorističke strategije na Rogu Afrike. Prema podacima somalijskih boraca za ljudska prava i dužnosnika Ujedinjenih naroda, somalijska vlada, koja se za opstanak oslanja na pomoć Zapada, postavlja na stotine djece, među kojima ima devetogodišnjaka, na prvu crtu bojišta. Djeca vojnici se novače diljem svijeta, no prema Ujedinjenim narodima somalijska uvlada “najupornije krši odredbe” o slanju djece u rat, čime se izjednačava sa zloglasnim pobunjeničkim skupinama kao što je Lordova vojska otpora. Dužnosnici somalijske vlade priznaju da nisu izvršili odgovarajuću inspekciju. Također otkrivaju da im američka vlada financijski pomaže glede plaća vojnicima, što je dogovor koji potvrđuju i američki dužnosnici, čime potkrepljuju mogućnost da plaća neke od ove djece vojnika dolazi iz džepova američkih poreznih obveznika. Dužnosnici Ujedinjenih naroda kažu da je somalijskoj vladi ponuđen vrlo detaljan plan demobilizacije djece. No somalijski vođe, koji godinama pokušavaju odoljeti napadima pobunjenika, paralizirani su vlastitim međuborbama i zasad nisu donijeli odluku u vezi s navedenim problemom. Nekoliko američkih dužnosnika također je izjavilo da ih brine korištenje djece kao vojnika i da se zalažu za veću pažljivost kod svojih somalijskih inačica. No upitan kako američka vlada može jamčiti da se američki novac ne koristi za naoružavanje djece, jedan dužnosnik je rekao: “Na to nemam dobar odgovor.”

Prema UNICEF-u, samo dvije zemlje nisu ratificirale Konvenciju o pravima djeteta, koja zabranjuje vojnike mlađe od 15 godina: Sjedinjene Američke Države i Somalija, premda SAD jest ratificirao kasniji sporazum namijenjen sprečavanju novačenja djece i zabrani djece vojnika općenito. Mnogim borcima za ljudska prava to je neprihvatljivo, a ni sam predsjednik Obama nije se usprotivio kad je to pitanje postavljeno još za vrijeme trajanja predsjedničke kampanje. “Sramotno je što se nalazimo u društvu Somalije, zemlje u kojoj vlada bezakonje”, tada je izjavio Obama. Awil s mukom nosi svoju pušku. Ona teži gotovo pet kilograma. Katkad mu pomogne suborac Ahmed Hassan, kojemu je 15 godina. Ahmed priča da su ga prije dvije godine poslali na vojnu obuku u Ugandu premda se njegove tvrdnje ne mogu sa sigurnošću potvrditi. “Jedna od stvari koje sam tamo naučio”, gorljivo objašnjava, “jest kako ubiti nekoga nožem”. Nakon pada vlade 1991. godine cijela jedna generacija prepuštena je ulici i samima sebi. Većina djece nikada nije sjedila u učionici ili se igrala u parku. Kosti su im se prestale razvijati zbog gladi uzrokovane sukobima, a psiha im je oštećena zbog svih ubojstava kojima su svjedočila. “U čemu uživam?” pita se Awil. “Uživam u pušci.” Kaže da su ga roditelji napustili i pobjegli u Jemen nakon čega se u dobi od sedam godina pridružio vojsci. Sada živi s ostalim vladinim vojnicima u ruševnoj kući prepunoj cigareta i smrdljive odjeće. Plaćaju ga oko dolar i pol na dan, ali kao i većinu vojnika, samo katkad. Krevet mu je madrac prekriven muhama kojega dijeli s još dvojicom dječaka. “Trebao bi biti u školi”, kaže Awilov zapovjednik Abdisalam Abdillahi. “Ali škole nema.” Ali Sheikh Yassin, potpredsjednik Elman centra za mir i ljudska prava u Mogadishuu, kaže da djeca čine otprilike 20 posto vladinih postojbi (koje broje negdje između 5000 i 10.000 vojnika) te 80 posto pobunjenika. “Toj djeci tako se lako ispere mozak”, kaže Ali. “Ne morate im čak ni platiti.”

Jeffrey Gettleman