Povodom konferencije o društvenom odgovornom poslovanju (DOP) koja je u Zagrebu održana u organizaciji Zagrebačke škole ekonomije i managementa, razgovarali smo sa profesoricom Güler Aras, dekanicom Fakulteta za ekonomske i upravne znanosti u Turskoj i jednoj od predavača na konferenciji.

Zašto je DOP zapravo važan?
Kada govorimo društvenoj odgovornosti trebamo znati da korporacije trebaju biti odgovrne za svoj rad, za svoje potrošače, svoje zaposlenike, dobavljače i dioničare. Prije petnaestak godina, bilo je teško objasniti što to točno znači. Ljudi su na društveno odgovorno ponašanje gledali sa ljudskog, a ne sa poslovnog aspekta. Cilj svakog poslovanja bio je isključivo profit, no to više nije slučaj. Biti društveno odgovoran sada je dio imidža i nužno je da bi kompanija bila uspješna i da bi se održao njezin razvoj.

Kolika je važnost prihvaćanja DOP-a
To najbolje vidimo na primjeru Shella. Svi znamo što se 90-ih dogodilo sa Shellom u delti Nigera. Nakon te katastrofe koja je rezultirala i ljudskim žrtvama Shell je morao uložiti veliki trud da bitnije vrati izgubljeni ugled. U posljednjih par godina, zahvaljujući greškama iz prošlosti Shell je postao prvak korporativne društvene odgovornosti.

U Hrvatskoj već postoji tradicija društveno odgovornog ponašanja, kako proširiti i razvijati taj trend?
Ako hrvatske tvrtke žele postati međunarodne, najbitnija stvar je sigurno spoznaja važnosti i primjena DOP-a. Ugled tvrtke počiva na odgovornom ponašanju. To će se posebice očitovati ulaskom u Europsku uniju s obzirom da se ta politika snažno razvija u EU kao sastavni dio održivog razvoja.

Trebaju li se neke norme odrediti i zakonom?
To nije nešto što bi trebalo biti regulirano zakonom, već je iznad njega. Zapravo, bit socijalno odgovornog ponašanje je biti ljudskim bićem i biti moralan, a tako nešto nije određeno zakonom. Za to ne bi trebala postojati neko određeno pravilo ili kazna, to je stvar dobre volje. Naravno, u nekim zemljama to još nije praksa i neke tvrtke nisu spremne na takav korak jer ipak zahtjeva određeni trošak. Ako želite raditi u normalnim radnim uvjetima, nekada morate potrošiti i nešto novca, no neki to ne žele.