Naše klupe bit će postavljene u Ženevi. Izvozimo u Austriju, Norvešku, BiH i Srbiju, a od srpnja ćemo izvoziti u Italiju i Njemačku. Imamo potencijal ove godine zaposliti 20 ljudi. Na pragu smo uspona, a istodobno bismo mogli propasti jer kad bi nas netko od dobavljača blokirao, ne bismo mogli plaćati kredite i morali bismo zatvoriti tvrtku. S dva milijuna kuna obrtnoga kapitala bismo poletjeli, a Vladine mjere za pomoć gospodarstvu su tako koncipirane da nećemo moći dobiti ni lipe, što je apsurd, gorljivo priča Pavle Vojtek, vlasnik i direktor obiteljske tvrtke Vojtek iz Belog Manastira koja se bavi proizvodnjom urbane opreme (nadstrešnice, koševi za otpatke, klupe, stalci za bicikle, kiosci, štandovi…), sportskih i dječjih igrališta.

Tvrtkini kupci su uglavnom lokalne uprave i samouprave, a na karti Hrvatske koja visi na zidu u Vojtekovu uredu i služi kao referentna lista raznobojne pripadače zabodene su diljem zemlje, osobito gusto duž Jadranske obale. “Milina je raditi s malim gradovima i općinama jer se svi mještani poznaju i sve je transparentno. No u velike gradove je nemoguće ući bez korupcije. Nema šanse. U pitanju su lobiji, a mi nikada nikoga nismo i nećemo potkupiti”, žustro ističe Vojtek i dodaje kako je prošla godina bila problematična jer su uoči izbora puno prodali, a neke od poslova još nisu uspjeli naplatiti, no unatoč tome ni pod koju cijenu nije htio otpustiti nijednog od 43 stalno zaposlena radnika. Nakon što su zbog recesije lokalne uprave i samouprave drastično smanjile ili u potpunosti zaustavile investicije, Vojtek kaže kako im nije preostalo ništa drugo nego temeljito se baciti na izvoz kako bi isplivali. “Unatoč vakuumu lani smo asortiman upotpunili sa 37 novih proizvoda, a samo smo ove godine do svibnja izbacili 18 novih i sada ih imamo ukupno 220, što nemaju mnoge europske tvrtke”, ističe. Mnogi proizvodi nastanu praćenjem konkurencije u inozemstvu i unapređivanjem rješenja, no mnogi nastanu i na sljedeći način: primjerice, prije nekoliko mjeseci pročelnica za komunalne djelatnosti u općini Podstrana, priča Vojtek, zamolila ga je da nekako riješi problem kontejnera za smeće koji su ruglo uz ceste i plaže. Za 14 dana je dobila fotografiju novog proizvoda s kojim je bila oduševljena.

Čudne odluke
Naime, inovacija je u tome što se kontejneri nalaze unutar moderno dizajnirane konstrukcije na kojoj je s prednje strane predviđeno mjesto za reklamiranje. Vojtekova ideja je gradovima koji imaju male proračune pomoći tako što će predložiti velikim tvrtkama da im kupe kontejnere, a zauzvrat će relativno jeftino dugo vremena imati reklamu na prometnim mjestima. “Inovirane zaštite kontejnera smo spojili u ekootoke koji služe za razvrstavanje smeća. Usavršili smo kontejnere neuredne i nepraktične za pražnjenje i napravili atraktivnije i funkcionalnije rješenje. Jamčim da smo prvi u Europi uveli takav proizvod na tržište”, ponosno ističe Vojtek i dodaje kako će uskoro na tržište izbaciti još jedan proizvod koji će po rješenju biti potpuno nov u Europi. Vojteka izuzetno ljuti što ponude njegove tvrtke nikada ne prolaze na natječajima velikih gradova. Godine 2008. je Grad Zagreb raspisao natječaj za kupnju 600 nadstrešnica, koji je bio tako koncipiran da nitko nije imao šanse jer je uvjet bio da tvrtka unatrag tri godine od nadstrešnica ima prihod od 30 milijuna kuna, govori Vojtek. Ubrzo su se građani žalili na lošu kvalitetu nadstrešnica, a Zagreb je oštećen za 30 milijuna kuna jer je mogao za toliko jeftinije dobiti Vojtekove nadstrešnice, tvrdi on. “Osim toga za reklame na autobusnim i tramvajskim stajalištima Zagreb je kupio najjeftinije panele s fluorescentnim cijevima koje troše 232 W struje, dok naši paneli s diodama koje traju 15 godina troše samo 24 W i ekološke su jer rade preko solarne ploče”, nezadovoljno govori Vojtek i dodaje kako je u Osijeku bivši direktor gradskoga komunalnog poduzeća Unikom debelo preplatio ograde za sadnice drveća, a zatim je bez natječaja kupio sto klupa za šetalište uz Dravu. “Osijeku smo nudili klupe uz 10 godina garancije na vandale jer znamo da ih ne bi uspjeti pokidati. Ali neuspješno”, rezignirano odmahuje rukom. Svijetli primjer je izrada koševa i klupa za splitsku rivu prema dizajnu Saše Begovića, no taj posao Vojtek je dobio posredno, tako što ga je unajmila tvrtka koja je dobila posao uređenja cijele rive. Elegantne bijele klupe koje kao da izranjaju iz šetnice izrađene su od sibirskog ariša. “To je za vanjske uvjete najkvalitetnije drvo na svijetu jer u njega nikada neće ući nijedan crv”, ističe Vojtek i dodaje kako slične klupe proizvode za Ženevu.

Kvaliteta prije svega
Vojtekovi proizvodi uskoro će biti u stalnoj ponudi jedne tvrtke iz Frankfurta koja je tražila ekskluzivno zastupništvo za cijelu njemačku pokrajinu. “Nakon 17 godina poslovanja raskinuli su ugovor s partnerom iz Francuske. Ponude su stigle iz cijele Europe, no prihvaćena je naša. Od srpnja krećemo s izvozom”, zadovoljno kaže Vojtek i dodaje da je jedna talijanska tvrtka tražila ekskluzivno zastupništvo za cijelu Italiju, na što su pristali uz uvjet od dva milijuna eura prodaje godišnje. Ukupni prihod tvrtke Vojtek u 2009. iznosio je 9 milijuna kuna uz dobit od 350.000 kuna. “Velik je problem što političari razmišljaju kratkoročno. Bez obzira radimo li od željeza, aluminija ili inoksa, proizvod obvezno pocinčamo i plastificiramo. Ako netko, primjerice da bi cijena bila niža, traži da proizvod samo prebojimo bez pocinčavanja, mi to nećemo. Ne odustajemo od kvalitete jer će za dvije godine to početi hrđati i onda će Vojtek biti kriv, a ne onaj kojemu je najvažnija bila niska cijena”, odlučno zaključuje Vojtek.

Vlasnikova filozofija

Isplati se pošteno raditi
Obiteljska tvrtka Vojtek osnovana je 1994. u Valpovu s posuđenih 10.000 tadašnjih njemačkih maraka s kojim su Pavle Vojtek i njegov najstariji sin Goran kupili alat i počeli obavljati bravarske usluge. Godine 1998. iz prognaništva su se vratili u Beli Manastir i iznajmili devastirani prostor veličine 200 četvornih metara. Godine 2002. nedovoljno financijski jaki dobili su dio traženoga kredita, a razliku su posudili za kupnju prostora od 5000 četvornih metara, kompletno devastiranog. “Nikada nismo poslovali s gubitkom. Nismo ništa kupili za kunu. Sve smo platili kreditima i stekli krvavim radom. Bavimo se isključivo proizvodnjom! To je trnovit put, no polako dolaze rezultati. Isplati se pošteno raditi!” ističe Vojtek u čijoj tvrtki najmlađi sin Oliver vodi računovodstvo i prodaju, srednji sin Darko vodi održavanja i nabavu, a najstariji sin Goran vodi razvoj.