Uvođenje imovinskog cenzusa kao kriterija za oslobađanje plaćanja participacije u zdravstvu tehnički je neizvedivo, a eventualno bi se moglo provesti u stilu “Velikog brata”, odnosno uvođenjem sustava u kojem je više policajaca nego građana, smatra profesor Vlado Puljiz, stručnjak za socijalno pravo. Imovinski cenzus u reformi zdravstva, rješenje iz “Nacionalne strategije razvoja zdravstva 2006-2011” koje bi navodno trebalo pravedno odrediti tko je dovoljno imućan da treba plaćati usluge liječenja, izazvao je burnu polemiku najprije u javnosti, a onda i među saborskim zastupnicima koji upravo raspravljaju o Strategiji.

Svi prihodi u obitelji
U kratkoročnom je planu, naime, uvođenje prihodovnog cenzusa, odnosno za oslobađanje od participacije računat će se svi prihodi svih članova obitelji. Dugoročno, odnosno za dvije do tri godine prema planovima predlagača uvest će se i kriterij imovinskog cenzusa, odnosno u zbrajanje iznosa na temelju kojeg će netko biti oslobođen participacije ući će vlasništvo nad svim nekretninama i pokretninama osiguranika. To znači da će svi građani imati imovinsku karticu koja će poslužiti kao kriterij ne samo u zdravstvenoj skrbi, nego i pri ostvarivanju svih ostalih socijalnih prava. Profesor Puljiz, međutim, upozorava da bi uvođenje imovinskih kartica izazvalo potpuni kaos u sustavu i sasvim je siguran da se to neće provesti.
“Tko će i na koji način kontrolirati imovinu građana, pogotovo onih snalažljivijih, obrazovanijih skupina? Tko će, primjerice, kontrolirati hoće li netko svoju imovinu staviti u neku inozemnu banku ili prepisati na druge članove obitelji? U redu je ideja pravednosti koja je u temelju imovinskog cenzusa, no tehnika za to, jednostavno, ne postoji, navodi Puljiz i upozorava na opasnost trošenja goleme energije koja neće dati nikakve rezultate. Najglasniji protiv uvođenja imovinskog cenzusa je Savez samostalnih sindikata koji je dijelom i zbog te odredbe u Strategiji istupio iz socijalnog dijaloga s Vladom. U jučerašnjem priopćenju koje potpisuje vd predsjednika sindikata Ivan Tomac navodi se kako je imovinski cezus ne samo dodatno kresanje prava osiguranika, već i čista demagogija.

Sporni umirovljenici
No da dio troška liječenja na sebe trebaju preuzeti umirovljenici, skupina koja se danas općenito smatra socijalno ugroženom, smatra profesor Puljiz prema čijim predviđanjima i naučinkovitija racionalizacija poslovanja u zdravstvu neće spasiti sustav koji dijelom mora prijeći na tržište. “Neke kategorije automatski treba osloboditi plaćanja participacije koja je, uostalom, danas relativno mala. Tu trebaju ući, na primjer, djeca, trudnice i invalidi. Kad je riječ o umirovljenicima, ne mogu se plaćanja osloboditi svi koji to pravo danas uživaju, kaže Puljiz i pojašnjava da upravo umirovljenici u zdravstvu najviše troše. Dakle, prihodovni i imovinski cenzus imao bi smisla eventualno kod te skupine osiguranika, no i u tom slučaju nije potrebna neka velika mreža kontrole, već posao mogu odraditi centri za socijalnu skrb.

SSSH za porez na solidarnost

“Već sad postoji mogućnost da se dodatno oporezuju oni koji imaju najviše i koji ne plaćaju sve poreze pa da se taj novac preusmjeri prema zdravstvu”, pojašnjavaju u SSSH. I oni sumnjaju u realizaciju prihodovnog i imovinskog cenzusa, a na temelju iskustava s imovinskim karticama državnih dužnosnika. Sindikat predlaže dva rješenja: petu stopu poreza na dohodak koja će se zvati porez na solidarnost, odnosno progresivno oporezivanje onih koji ekstra zarađuju i usmjeravanje tog novca u zdravstvo, te plaćanje jedan posto posebnog poreza na nekretnine vrednije od milijun eura.