Kada bi imali priliku pratiti ekipu botaničara tijekom ekspedicije skupljanja biljaka u Južnoj Americi, većini vrtlara to bi iskustvo vjerojatno bilo dovoljno. Oni se ne bi vratili kući i pokušali stvoriti prašumu na Manhattanu.

Ali Michael Riley nije kao većina vrtlara. Riley, bivši trgovac robom, postao je stručnjak za biljke, koji se popeo do mjesta pomoćnika direktora Hortikulturnog društva New Yorka. Njegova je želja bila da nadraste fazu uzgoja lončanica na način koji još ne postoji kod mnogo drugih. Za to je bilo potrebno mnogo istraživanja, više od desetljeća i pol, ali 2003. godine shvatio je kako uzgojiti zid od biljaka u unutrašnjosti svog stana na Manhattanu. “Shvatio sam da biljke u prašumi ne moraju biti uzgajane u loncima”, rekao je 64-godišnji Riley. “Želio sam uzgajati biljke na način koji je njima bio prirodan.” Danas Rileyev projekt nije tako neuobičajen. Uzgoj vertikalnih vrtova kod kuće – koji je kao eksperiment 1988. započeo Patrick Blanc, francuski botaničar, čija je namjera bila da načini vrt bez zemlje – postaje sve popularniji. Ambiciozni potencijalni vrtlari promatraju svoje zidove i uočavaju nešto novo: više prostora. Mnoge tvrtke prodaju gotove sustave i komplete za vrtlare kao što je Riley, koji svoje vrtove žele sami kreirati. Posljednjih godina tvrtke koje prodaju zelene zidove doživjele su skok u svojem poslovanju. ELT, tvrtka iz Ontarija koja je specijalizirana za zelene krovove, počela je prodavati žive zidne sustave pije nešto više od tri godine i danas je jedna je od najvećih opskrbljivača u Sjedinjenim Američkim Državama. Greg Garner, predsjednik tvrtke, rekao je da se njihova prodaja zelenih zidova povećala za 300 posto od 2008. godine. “Mi smo žive zidove pretvorili u nešto što svatko može napraviti”, rekao je Garner. “Zidovi su se s nula posto našeg poslovanja popeli na 80 posto našeg prometa, i to svugdje, od Bliskog istoka do Sjeverne Amerike i Europe.” Mnogi od modularnih sustava – osnovne plastične posude punjene zemljom i pričvršćene na zid, sa sustavom prskalica za zalijevanje kapljicama koji se pričvršćuje iznad biljaka – dramatično se razlikuju od živih zidova Patricka Blanca, koji se mogu vidjeti u trgovačkim i javnim zgradama diljem svijeta, uključujući i hotel Athenaeum u Londonu i u Musee du Quai Branly u Parizu.

Peter Kastan iz Miamija, koji se nekada bavio pronalaženjem filmskih lokacija i bio u jednom trenutku nezaposlen, nije nikada ništa uzgajao, sve dok nije odlučio postaviti vertikalni zid u stanu svog prijatelja. Stan koji mu je prijatelj ponudio za laboratorij jer je bio prazan i nije ga mogao dati u najam bio je vrlo svijetao i imao je visoke stropove pa je Kastan, nakon što je proučio na internetu Blancove upute o živim zidovima, smatrao da bi to moglo biti idealno okruženje. Kontaktirao je osobe koje su stvorile žive zidove diljem svijeta i zatražio od njih informacije, a nakon toga je putovao po Floridi i posjećivao vrtne centre kako bi našao biljke. Kupio je 650 biljaka, uključujući bromelije, pepeljuše, begonije i paprati. Prednost je davao lokalnim biljkama i onima koje su bile “najzanimljivije oku”, rekao je. I jednog vikenda prošloga studenog on, njegova supruga Mai Tran i prijatelj postavili su biljni zid veličine 3,7 metara puta 3,7 metara. Kastan je upotrijebio podložak stavljen na metalni okvir učvršćen na zidu. Većinu materijala kupio je u lokalnim prodavaonicama metalne robe ili od online trgovaca. Nakon potrošenih 10.000 dolara imao je velik, blještav zeleni zid. Nedavno je završio drugi mali zid u kuhinji, s aromatičnim biljem i mini rajčicama. Bilo je potrebno puno rada da zalijevanje, osvjetljenje i biljke budu ispravno postavljeni. Prvi mjesec nije preživjelo nekoliko biljaka pri dnu zida, na mjestu gdje se skupljala voda. Shvatio je da jedne biljke dobivaju previše vode i da je potrebno premijestiti ih na drugo mjesto, a da se drugih mora riješiti. “To je kao da imate velikog pudla”, rekao je Kastan. “Morate se brinuti za njega, hraniti ga, šetati ga. Riječ je o intenzivnoj njezi biljaka.”

Kristina Shevory