Više od 263.000 dolara za fotokopiranje u četiri mjeseca. Više od 2100 dolara za troškove limuzine samo jednog partnera u samo jednome mjesecu. I 48 dolara za ostavljanje poruke. Objašnjenja ovih cijena? Neprocjenjiva.

Odvjetnici, računovođe i stručnjaci za restrukturiranje koji nadgledaju ostavštinu Lehman Brothersa već su nagomilali više od 730 milijuna dolara naknada i troškova, a kraj se ne nazire. Tko god se pita zašto bi ukupni troškovi bankrota te tvrtke mogli vrlo lako dosegnuti milijardu dolara, treba samo pogledati račune zakopane u hrpetini sudskih dokumenata tog slučaja. Oni su vodič za priču o bankrotu bez kraja, svijet u kojem se sve stalno naplaćuje. Mjesecima nakon kraha Lehmana u rujnu 2008., newyorška odvjetnička tvrtka Weil, Gotshal & Manges plaćala je samo jednoj rentacar tvrtki više od 500 dolara po danu, a vozači limuzina radno vrijeme provodili su čekajući da se brojni sastanci završe. I dok veći dio poslovne Amerike tek izlazi iz “velike recesije”, stručnjaci za bankrot u prošle dvije godine doživjeli su neviđen rast. Prema BankruptcyData.com, deset od 20 najvećih poslovnih bankrota u posljednjih nekoliko desetljeća dogodilo se u posljednje tri godine, a Lehman je zadobio počasno mjesto najveće korporacijske propasti u američkoj povijesti. Ti slučajevi, Lehman, General Motors, Chrysler i Washington Mutual, da navedemo samo nekoliko, po svojoj veličini veći su od većine bankrota u prošlosti, a njihov opseg i složenost stvorili su neku vrstu manije kod onih koji su ih provodili. Do danas je Weil, vodeća odvjetnička tvrtka koja zastupa Lehman, naplatio više od 164 milijuna dolara.

Analitičari, odvjetnici i drugi uključeni u velik rast industrije bankrota smatraju da su neke naknade opravdane, no da su neke druge u najmanju ruku upitne. “Očito postoji pritisak da se stvori veći dohodak”, kaže Rober White, stručnjak za bankrote i bivši partner u tvrtki O’Melveny & Myers, koji je nakon 35 godina rada u tom području 2006. otišao u mirovinu. Na jednom izlaganju na kojem je bio prošle godine svaki odvjetnički ured poslao je dva ili tri odvjetnika, a samo jedan bio bi dovoljan. “Samo su sjedili s BlackBerryjima i razgovarali”, izjavio je White. Prema sudskim zapisima, u nekim od navedenih slučajeva bankrota mlađi suradnici naplaćuju više od 500 dolara po satu pa je jasno kako se sve to svede na poprilično skup hladni pogon. U nekim tvrtkama, uključujući i Weil, Milbank, Tweed, Hadley & McCloy, partneri sada naplaćuju više od 1000 dolara po satu za usluge vođenja bankrota. Analitičari smatraju da obilne naknade pripomažu smanjenju novčanog iznosa namijenjenog vjerovnicima u slučajevima bankrota. U slučaju Lehman neki će neosigurani vjerovnici, u što su uključeni i dioničari banke i dobavljači, vjerojatno dobiti tek 14,7 centi za svaki dolar svojih potraživanja, što je vidljivo iz Lehmanova predloženog reorganizacijskog plana. A taj novac neće tako brzo vidjeti. Neki stručnjaci vjeruju da bi se slučaj Lehman mogao razvući na idućih tri do pet godina. Odvjetnici i stručnjaci za restrukturiranje koji skupljaju krhotine tvrtki razorenih u valu bankrota smatraju svoje naknade zasluženima jer njihovim uslugama proces bankrota postaje učinkovitiji.

Mišljenja su da uredniji zaključak financijskog debakla ili, kao u slučaju General Motorsa, oživljavanje teško ranjene kompanije i te kako vrijedi uloženog novca. “Pravne vještine koje smo iskoristili pri prodaji Lehmanova sjevernoameričkog poslovanja na tržištu kapitala Barclaysu očuvale su 10.000 radnih mjesta, kao i samu tvrtku jer su održale vrijednost koja bi inače bila izgubljena”, kaže Harvey Miller (77), partner u Weilu, kojega se smatra vrhunskim stručnjakom za bankrote. Mnogi stručnjaci koji rade u ovoj profesiji slažu se da je Lehman poseban slučaj koji stavlja pred ispit i najiskusnije odvjetnike. “Lehman je toliko složena kompanija da možemo sa sigurnošću pretpostaviti kako vjerovnici ne bi dobili ništa da nije bilo profesionalaca koji su vodili bankrot”, kaže Stephen J. Lubben, profesor na pravnom fakultetu Seton Hall u New Jerseyu. Pozvan je na sud kao stručnjak nakon što se u medijima pojavila zabrinutost u vezi s rastućim naknadama i troškovima u slučaju Lehman. “U takvim je situacijama logično da vješti stručnjaci rukovode slučajem”, smatra Lubben.

Nelson D. Schwartz i Julie Creswell