Vlakovi stižu uz zvuk blag poput šapta. Vrata se otvaraju klizno, dok se dašak rashlađenog zraka sudara s ljetnom sparinom i uličnim smradom. Čuje se zvono, vrata se zatvaraju, a vlak s putnicima juri prema sljedećoj postaji.

Ovaj slijed događaja čini se sasvim uobičajenim za kolodvore u Berlinu, Bangkoku, Stockholmu ili Singapuru, no ovdje u znojnom središtu najsjevernijega indijskog velegrada golem uspjeh gotovo dovršenoga gradskog sustava podzemne željeznice, poznatijeg kao metro, pothvat je koji graniči s čudom te nudi nadu da će oronula indijska gradska infrastruktura preživjeti u 21. stoljeću. Metro u Delhiju pobija gotovo svaki stereotip o urbanoj Indiji. Savršeno je čist, besprijekorno održavan i gotovo nepogrešivo točan, te opremljen klimatizacijskim sustavom i utičnicama kako bi ljudi koji putuju na posao mogli napajati mobitele i prijenosna računala. Signalizacija i ostala sigurnosna tehnologija su prvorazredne, a sustav je jedan od najboljih u svijetu, kažu stručnjaci za gradski prijevoz. Unatoč minimalnim cijenama karata – manje od 20 centi za najkraću vožnju i oko 67 centi za najdužu – sustav uspijeva ostvariti poslovnu dobit. U državi u kojoj se vladini projekti kronično odgađaju, a proračuni probijaju, planirano je da mreža podzemne željeznice od 190 kilometara bude dovršena do jeseni, prema rokovima te unutar budžeta od 6,55 milijardi dolara. “Metro fantastično funkcionira”, izjavio je Pronab Sen, vodeći indijski statističar i šef vladina odjela koji prati kašnjenja projekata i premašivanje troškova.

Metro u Delhiju vjerojatno je najambiciozniji projekt urbane infrastrukture u Indiji otkako je država stekla neovisnost, a njegov se napredak pomno prati u zemlji kojoj prijeti urbana katastrofa. Za razliku od Kine i drugih zemalja u intenzivnom razvoju, Indija je i dalje uglavnom ruralna sredina. No to se stanje mijenja s obzirom na to da milijuni osiromašenih seljana također žele svoj komadić brzog, ali nepravedno podijeljenoga ekonomskog rasta. Država nije učinila gotovo ništa što se tiče priljeva ljudi sa sela u gradove, a kamoli planirala dolazak još većeg broja, kažu analitičari. Istraživanje koje je prošli mjesec proveo institut McKinsey procijenilo je da će do 2030. godine 590 milijuna ljudi živjeti u gradovima te da će 70 posto novih radnih mjesta u Indiji biti u gradovima. Indiji je potrebno 1200 milijardi dolara ulaganja u infrastrukturu kako bi bila spremna udomiti pridošlice, stoji u izvještaju, a to uključuje i 7403 kilometra nadzemne i podzemne željeznice te broj novih nekretnina svake godine koji odgovara čitavom području grada Chicaga. Ozbiljno shvaćamo ideje svih zaposlenika podzemne željeznice, čak i onih na najnižem položaju, kaže P. K. Pathak, voditelj instituta za obuku djelatnika metroa.

Kad su kandidati za obuku na institutu, a obično je riječ o velikom broju studenata od kojih se pokušava odabrati odgovarajući broj za pokrivanje svih linija vlakova, predložili drukčije termine za posluživanje ručka kako bi se smanjila gužva, Pathak je istoga dana proveo taj prijedlog. “U željeznici jeteško dolazilo do promjena”, rekaoje Pathak. “Mi u metrou otvoreni smo za sve ideje.” Nitko ne cijeni metro više od putnika. Pawan Sharma, državni službenik koji putuje na posao iz zapadnog predgrađa Dwarka, bio je toliko zadivljen metroom da se prijavio na dužnost dobrovoljnog redara. Noseći plavu značku na prsima, pregledava vagone dva sata ujutroi navečer te pazi da se svi ponašaju prema pravilima. Za to ne prima nikakvu naknadu, ne dobije čak ni besplatnu vožnju metroom. Pravila vožnje u metrou se strogo provode. Pljuvanje, inače česta navika muškaraca sa sjevera Indije, strogo je zabranjeno. Zabranjeno je i sjedenje na podu, na što su se putnici navikli vozeći se zapuštenim indijskim vlakovima gdje oni koji nemaju kartu čuče na podu prenatrpanih vlakova. Još jedna nezgodna navika u državi gdje ima više mobitela nego toaleta – uriniranje u javnosti – nikako nije dopuštena. Isto tako u metrou se ne smije jesti i piti.“Ljudi me pitaju, zašto me gnjaviš”,kaže Sharma dok prepričava kako je nedavno lijepo zamolio mladića da ustane i da ne čuči na podu. “Alija im kažem, vlada nam je omogućila ovu krasnu stvar. Zašto to želiš pokvariti?”

Lydia Polgreen