Ministarstvo financija do prosinca mora dati model prema kojem će izdvajanja za treći mirovinski stup poslodavcima biti porezno priznata kao trošak, stoji u provedbenim mjerama za oporavak gospodarstva svjedočeći (opet) da je Vlada nekome majka, a nekome maćeha.

Industrija osiguranja godinama traži takav status za uplate polica životnih osiguranja, no uvijek je dobila odbijenicu. Vladinom odlukom najviše 20-ak poslodavaca bit će motivirano “kupiti” lojalnost zaposlenika, istodobno 170.000 onih što sami uplaćuju za treći mirovinski stup, ali i 750.000 s policama životnih osiguranja ostaju bez poreznih olakšica. Kako Vlada za dobrovoljnu mirovinsku štednju ostavlja poticajna sredstva (25%), svi koji za starost štede kroz police životnog osiguranja dvostruko su zakinuti. Ukidanje poreznih olakšica za životna osiguranja utjecat će, upozoravaju osiguravatelji, na daljnji pad premije i ulaganja s obzirom na zakonsku obvezu investiranja, primarno u državne obveznice i vrijednosnice. Nezadovoljni su što Vlada preferira nesigurne načine štednje za razliku od konzervativnih (i reosiguranih) jamstava osiguravajuće industrije. Čak su izračunali – mjesečna uplata 250 kuna na rok 20-30 godina znatno podebljava buduću mirovinu. “Kvaliteta klasičnih životnih osiguranja prema trećem mirovinskom stupu ogleda se u garanciji prinosa na uplaćenu premiju te zaštiti obitelji u slučaju prerane smrti osiguranika. Neovisno o uplaćenoj premiji isplaćuje se ugovoreni osigurani iznos”, ističe članice Uprave Uniqe Tatjana Račić-Žlibar.

“Uplate za životna osiguranja trebaju biti priznate kao porezni rashod poslodavca. Potencijalni nedostaci sustava mogu se izbjeći pametnom poreznom politikom; ako poslodavac isplatu police usmjeri ne zaposleniku već sebi, mora platiti porez”, predlaže Račić Žlibar. I predsjednik Uprave Grawe osiguranja Igor Pureta smatra da se događa “vidljivo zanemarivanje životnog osiguranja, dok država poticaje dijeli i za stambene štedionice iako uložena sredstva nisu osigurana na adekvatan način.” Od svih zemalja s kojima se uspoređujemo (Slovenija, Slovačka, Češka, Mađarska, Poljska) u Hrvatskoj je problem mirovina najizraženiji, podsjeća Neven Tišma, predsjednik Uprave KD Life, a dužnost društva je senzibilizirati javnost da samo dugoročna štednja povećava mirovinu. “U tom konceptu životna osiguranja imaju primarnu ulogu za razliku od svih ostalih štednih proizvoda imaju dugoročnost i disciplinu štednje koju dobrovoljno mirovinsko osiguranje nema”, kaže Tišma. Za životna osiguranja godišnje po stanovniku izdvajamo 2,5 puta manje nego u Slovačkoj ili Mađarskoj, tri puta manje nego u Češkoj ili Poljskoj, čak četiri puta manje nego u Sloveniji. “Prosječna premija u Hrvatskoj je oko 4000 kuna godišnje i doista ne bi bilo loše još jedanput razmisliti da se porezne olakšice ne ukinu u potpunosti, već da se eventualno smanji razina od 12.000 kuna do koje su premije bile priznate kao porezni izdatak. Na taj kompromis osiguravajuća industrija morala bi pristati, a država bi opet poticala građane na dugoročnu discipliniranu štednju”, sugerira Tišma.