Od prvog natječaja za kvote kredita Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) u sklopu programa kreditiranja obrtnih sredstava (tzv. model A) prošlo je nešto manje od tri mjeseca, a u tri dosad održana natječaja ta je državna razvojna banka ponudila komercijalnim bankama ukupno 650 milijuna kuna kreditne kvote.

S obzirom na omjer sredstava koja u tome modelu kreditiranja poduzetnika osiguravaju HBOR i banke (40:60), proizlazi da je dosad u razne faze realizacije ušlo ukupno oko 1,6 milijardi kuna kredita po modelu A. Nešto manje od trećine tog iznosa (500 milijuna kuna) bio je kreditni potencijal prve aukcije sa 200 milijuna kuna HBOR-ove kvote, no gotovo tri mjeseca poslije s posebnog je računa HBOR-a u tu svrhu isplaćeno samo 42,2 milijuna kuna. Dakle, dosad je prema tome modelu poduzetnicima “sjelo” 105,5 milijuna kuna kredita, što je tek nešto više od petine inicijalnog dometa prve aukcije. Dio objašnjenja je u načinu ugovaranja i isplate kredita. U HBOR-u ističu da se većina kredita koristi u tranšama tijekom šest mjeseci, a to znači da su krediti po kojima su izvršene spomenute isplate samo djelomično iskorišteni i da se povlače postepeno. U HBOR-u podsjećaju i da su po održavanju prvog natječaja po modelu A (za kvotu kredita 200 milijuna kuna) od banaka zaprimili ukupno 88 kreditnih zahtjeva od kojih su odobrena 84 u iznosu od 189 milijuna kuna. “Tri su zahtjeva odbijena, a jedan je korisnik odustao od kredita”, napominju. I posljednja, treća aukcija za kvote kredita po modelu A potvrdila je solidnu potražnju za kreditima za obrtna sredstva na rok od tri, ali i jedne godine. Osim pristojne cijene, tome zasigurno pridonosi mogućnost da ih uz plaćanje obveza prema državi i dobavljačima djelomično koriste i za plaćanje dospjelih obveza po financijskim zaduženjima. No očito je i da taj novac ipak (pre)dugo putuje do poduzetnika i da se sporo odražava na poboljšanje likvidnosti. Iako je na dosadašnjim aukcijama za kreditne kvote potražnja redovito premašivala ponudu HBOR-a, od njegove dvije milijarde kuna osigurane za model A (za pet milijardi kuna kredita) ne tako mali dio tih kredita poduzetnicima bi zapravo mogao biti na raspolaganju tek dogodine. Naravno, ako se u idućim mjesecima ne ubrza tempo aukcija (vremenski i veličinom kvota po jednom krugu). U slučaju modela B, odnosno dugoročnijih kredita s državnim jamstvima – barem ako je suditi prema prvom krugu (37 milijuna kuna potražnje na ponuđenih 200 milijuna kuna jamstava) – trenutno se izglednijim čini da bi država mogla prištedjeti dobar dio od dvije milijarde kuna jamstvenog fonda predviđenog za 2010. godinu. To ne bi bio ohrabrujući pokazatelj investicijske klime i poduzetničkog optimizma, ali ambicioznije kompanije možda bi u zasad slabom korištenju jamstava mogle prepoznati priliku da pokušaju kandidirati i krupnije projekte koji možda nadilaze standardna ograničenja pojedinačnih iznosa jamstava utvrđenih na 60 milijuna kuna.