Za vrijeme gotovo svake dužničke krize dođe vrijeme kada događaji izmaknu kontroli. Kada nastupi panika kamate na obveznice rastu, a strah se proširi dionicama i valutama.

U rujnu 2008. godine pad nekdašnje zvijezde Lehman Brothersa gotovo je srušio cijeli svjetski bankarski sustav. Kada nezamislivo jednom postane neizbježno – ono što vam ostane je zaraza. Grčka kriza – ili točnije europska dužnička kriza – izgleda opasno blizu tom stanju. Bez obzira što se pregovarači Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda muče s grčkom vladom oko nikad skupljeg spasonosnog financijskog paketa, prinosi od grčkog duga naglo su porasli: prošlog su tjedna prinosi na obveznice skočili prema 20 posto. Troškovi zaduživanja skočili su i u Portugalu. Španjolski kreditni rejting je srušen, zajedno s portugalskim i grčkim, dok se Italija zabrinjavajuće približila zaduživanju. Europska dionička tržišta su pala, a sam se euro u odnosu na dolar srozao na najnižu razinu u godinu dana. Neke će pogoditi činjenica da bi mala, provincijska ekonomija iznenada mogla ugroziti najveće ekonomsko područje na svijetu. Ipak, sa samo 2,6 posto bruto domaćeg proizvoda eurozone, Grčka šalje tri upozorenja koje se odnose na mnoge izvan njenih granica. Prvo upozorenje se odnosi na ekonomiju. Grčka je postala simbol vladine zaduženosti. Kriza je počela prošlog listopada kada je nova vlada priznala da su njezini prethodnici krivotvorili državne podatke. Sadašnja se vlada muči s proračunskim deficitom od 13,6 posto i javnim dugom od 115 posto BDP-a. Zbog fiskalnih ograničenja i slabog izvoza ne može se izvući iz problema. Ne može smanjiti vrijednost valute jer se nalazi u eurozoni. Pa ipak, Grci nisu voljni otrpjeti smanjenje plaća i usluga kako bi njihova ekonomija postala konkurentnija. Ukratko, Grčka puca po svim šavovima. Drugo upozorenje je političke prirode. Prije više od dva tjedna rekli smo da europski lideri imaju “tri godine za spašavanje eura”. Pretpostavili smo da će Grčka brzo dobiti 45 milijardi eura koji bi je spasili kaotičnog duga, kupili vrijeme za reprogramiranje i da bi ostale ekonomije mogle početi provoditi strukturalne reforme. Precjenili smo njihov zdravi razum. Glavni krivac je Njemačka. Htjela je podržati Grčku, ali je i kazniti za njezine pogreške; podržati grčku ekonomiju, ali ne i potrošiti novac na to. I sve tretirati kao isključivo grčki problem. Sada je plan za spašavanje prešao 100 milijuna eura. Treće upozorenje odnosi se na opasnost da se zaraza ne proširi van grčkih granica. Napad na grčke banke je moguć, kao i obustava priljeva kapitala prema drugim slabijim zemljama eurozone. Tvrtke u Španjolskoj i Portugalu mogle bi se naći isključene iz globalnih tržišta kapitala. Europsko međubankarsko tržište moglo bi se smrznuti jer neće znati koje će banke biti pogođene krizom.