Dok se Vladi u vrijeme krize za pomoć radi opstanka gospodarskih subjekata masovno obraćaju iz svih krajeva zemlje i mole različite načine pomoći za spas tvrtki, dopis koji je nedavno stigao od imotskoga gradonačelnika Ante Đuzela gotovo je šokirao Banske dvore. Đuzel se, naime, premijerki Jadranki Kosor pismom obratio moleći da na području još aktivne i jedine imotske tekstilne industrije Trimot država sagradi kaznionicu. U dopisu, tvrde izvori bliski Vladi, Đuzel traži od Vlade da još jedanput razmotri plan nove kaznionice na području Šibenika te da umjesto na tom području u gradnju kaznionice investira u Imotskom. Da stvar bude apsurdnija, za tvrtku Trimot koja je u većinskom vlasništvu države, Hrvatski fond za privatizaciju nedavno je raspisao natječaj za privatizaciju pod posebnim uvjetima, uz cijenu od 1 kune, a natječaj je otvoren još mjesec i pol. Što je gradonačelnika motiviralo da nasuprot svim drugim kolegama iz Hrvatske kod Vlade lobira za gašenje proizvodnih pogona u kojima je zaposleno gotovo 200 radnika i nudi taj prostor za gradnju zatvorskih kapaciteta?

Samo proizvode gubitke
“To su prostori od četiri objekta u kojima država ne bi trebala puno investirati u gradnju kaznionice jer su u dobrom stanju. Nažalost, Trimot je tvrtka koja samo proizvodi gubitke i kamo sreće da je netko preuzme i organizira. Ovako godišnje država u njih ulaže 10 milijuna kuna, a gubici se gomilaju i pitanje je vremena kada će to morati prekinuti”, pojašnjava Đuzel, dodajući kako bi otvaranjem kaznionice većina radnika Trimote mogla nastaviti s radom u kaznionici koja bi ujedno značila i više posla za lokalne odvjetnike, proizvođače hrane, hotele i slične djelatnosti. Što se Trimota tiče, Đuzel kaže da je tvrtka samo Gradu dužna 5 milijuna kuna i da ovakva kakva je sada ne jamči nikome budućnost. Trimot je tvrtka koja je inače već bila u stečaju, nakon kojega se vratila u vlasnički portfelj države. No i nakon toga suočava se s nizom neriješenih pitanja, od imovinsko-pravnih i financijskih do, primjerice, problema s dobivanjem građevinske dozvole za pogon koji im je bio nužan za realizaciju poslovne suradnje s njemačkim naručiteljem za proizvodnju bioekološkog rublja. Temeljni kapital tvrtke iznosi 63 milijuna kuna, a aktiva je, prema neslužbenim podacima Uprave, kako se navodi u tekstu natječaja HFP-a, 31. prosinca 2009. iznosila 65,5 milijuna kuna, dok su ukupne obveze bile 71 milijun kuna.

HFP im posudio 4 mil. kuna
Osim imotskog vinara Imote, također problematične tvrtke u većinskom vlasništvu države, zapravo većih gospodarskih subjekata na tom području i nema. Đuzel ističe kako je većina tvrtki na tom području u građevinarstvu, no pri kraju je projekt poduzetničke zone, a do kraja godine očekuje se dolazak Agrokora i otvaranje pogona za peradarsku proizvodnju kod Vinjana Donjih vrijedan 8 milijuna kuna. Đuzel ne skriva da bi bio zadovoljan da Agrokor preuzme i Imotu. Za Trimot je nedavno na razgovoru predsjednika Upravnog odbora HFP-a i ministra poljoprivrede Petra Čobankovića sa sindikalnim i lokalnim čelnicima u Splitu konstatirano kako tvrtka ima potencijala jer ima novih narudžbi, ali joj je račun već nekoliko mjeseci zbog nepodmirenog duga blokirala Carinska uprava. Trimoti je potom HFP odobrio pozajmicu od 4 milijuna kuna za nabavu sirovine i pokretanje proizvodnje i na taj način država je još jedanput pokazala da želi omogućiti Trimoti da se bori za opstanak na tržištu.

Reakcije

To je prijedlog izvan svake pameti!
“Prijedlog je izvan svake pameti! O tome se eventualno može razmišljati u slučaju da propadne pokušaj privatizacije, s tim da svakako prije za tu tvrtku koja je u proteklim godinama pokazala da i uz teret starih dugova može opstati postoji realna mogućnost za uspješno restrukturiranje kroz model C, koji je usmjeren baš na takve tvrtke”, energičan je bio sindikalac Ozren Matijašević, inače član Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, ne skrivajući odbojnost prema prijedlogu koji zagovara imotski gradonačelnik.