Što je to posljednjih godina povezalo Slavka Linića i Branimira Glavaša, nepomirljive političke suparnike? Teško je zamislivo, no kad je riječ o nekad najvećem poljoprivrednom kombinatu, danas poluživom IPK-u Osijek, oni govore istim jezikom.

I Glavaš i Linić upozoravaju na zamršenu i, u najmanju ruku, sumnjivu mrežu koja se godinama plete oko kombinata, no koju uporno pokriva država. Linić je tako upozorio da je samo na sanaciju toga kombinata od 2001. potrošeno više od 1,2 milijarde kuna. U međuvremenu je i golem dio imovine prodan, u pravilu tvrtkama iz sustava IPK-a Kandit, a najnoviji slučaj, koji je razljutio i odbjegloga Glavaša, rješavanje je gotovo 50 milijuna kuna duga Tvornice ulja Čepin koja je u vlasništvu državnog IPK-a Osijek prema Tvornici stočne hrane u vlasništvu IPK-a Kandit. Nakon što država unese u temeljni kapital uljare atraktivno zemljište kojim će se dijelom namiriti Kandit (iako istodobno nije rečeno i kada će Kandit pokriti 70 milijuna kuna svoga duga državi) te dijelom poboljšati “krvna slika” uljare Čepin koju će se potom hitno privatizirati, IPK Osijek čeka stečaj. Tvrtka je krajem 2009. imala 556 milijuna kuna gubitaka i blokiran račun, a njezino je vodstvo u izvješću Zagrebačkoj burzi najavljivalo kako je pri kraju program konsolidacije, restrukturiranja i privatizacije te pregovori o rješenju duga Ministarstvu financija koje je, među ostalim, blokiralo račun tvrtke. Vladin model C očito je za IPK Osijek prekasno došao, a pomaganje konsolidacije privatne tvrtke državnim je institucijama, čini se, ispred spašavanja preostalog dijela svog portfelja. Njegovim gašenjem bi, sudeći prema Glavašu, država izbjegla otvaranje još jedne afere “Spice”.