Hrvatski sustav gospodarenja ambalažnim otpadom najavljivan kao izvozni proizvod u regiju doživio je debakl. Zemlje u okruženju od njega se ograđuju, a jasno to iskazuju Slovenija i Srbija koje razvijaju drukčije modele od hrvatskog. No poraz još ne žele priznati u ovdašnjoj administraciji u području zaštite okoliša. Vinko Mladineo, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), tvrdi da je “sustav kakav ima RH preuzela Srbija i počinje s primjenom”.

No to demantiraju srbijansko resorno ministarstvo i operateri. Ministarstvo zaštite životne sredine Srbije potvrdilo nam je da su hrvatski i srpski sustav potpuno različiti. Objašnjenje smo dobili iz tvrtke Sekopak koja je u Srbiji prvi operater osnovan za upravljanje otpadom. U Sekopaku tvrde da Srbija “nije i ne planira preuzeti bilo koji element hrvatskog sustava upravljanja ambalažnim otpadom”. Kažu i da je resorni ministar Oliver Dulić primjenu RH modela demantirao na raznim konferencijama, prezentirajući tamošnji model. “Poznato nam je da je Vinko Mladineo dobro upoznat s principima koji su utkani u srpsko zakonodavstvo pa ne razumijemo njegovu uporno pogrešnu interpretaciju jasne regulative”, stoji u pismenom odgovoru Sekopaka.

Bez tržišnih uvjeta
Objašnjavaju da se administracija u Beogradu, nakon pregovora s industrijom, opredijelila za zajedničku gradnju integriranog sustava za sve vrste ambalažnog otpada, a odgovornost za njegovu rentabilnost i efikasnost dijele industrija, lokalna samouprava i građani. I više predstavnika hrvatske industrije, koja je prilikom izgradnje zakonodavnog okvira neuspješno tražila da operateri budu iz kruga proizvođača i uvoznika, potvrdilo je da su u pitanju goleme razlike. U RH gospodarenje ambalažnim otpadom kontrolira državni Fond (FZOEU) koji ima sve ovlasti u odabiru reciklažera i skupljača te su sve naknade određene, što znači da nema tržišnih uvjeta. U Srbiji će pak gospodarenje ambalažom voditi operateri poput Sekopaka koje organiziraju tvrtke uvoznika i proizvođača da za njih skupljaju i recikliraju otpad. To znači da će Srbija, za razliku od Hrvatske, izbjeći poskupljenje raznih proizvoda jer ne uvode sustav depozita. U Hrvatskoj postoji model depozita na mlijeko, pića i napitke te pilot-projekt skupljanja ostale polimerne ambalaže od deterdženata, šampona i ostale ambalaže poput papira i stakla preko standardnih kontejnera. Srbija ide na selektivno skupljanje otpada i njegovo razvrstavanje po vrstama ambalažnog materijala na papir, staklo, plastiku, metal i drvo. Nema razdvajanja ambalaže po sadržaju u ambalaži kao u Hrvatskoj gdje se odvaja ambalaža od pića i napitaka od drugih proizvoda. Srbija je odredila i nacionalne ciljeve skupljanja i recikliranja do 2014., kaznene odredbe u slučaju neispunjenja ciljeva te mogućnost oduzimanja licencija operaterima. U Hrvatskoj ta obveza tek formalno postoji, ali od 2006. nije objavljen nijedan cilj za tekuću godinu niti postoje kazne.

Oprezna Dežela
Od hrvatskog modela ogradio se i slovenski ministar za okoliš Roko Žarnić. Kaže da Slovenija ne može napraviti sustav plaćanja vraćene ambalaže prema hrvatskom uzoru jer je u schengenskom prostoru otvorenih granica i moglo bi se dogoditi da u Sloveniju dođe otpadna ambalaža iz cijelog EU. Začuđujuće je što upravo to priželjkuju u FZOEU jer, kako nam je rekao Mladineo, ambalaža nedostaje tvrtkama koje je recikliraju pa je moraju uvoziti. Inače, po toni prikupljene ambalaže koja dolazi u RH Fond ima ima gubitak (rashod) od 21.950 kuna. Budući da susjedi imaju drukčije modele, pitanje je što će se nestankom granica dogoditi s hrvatskim sustavom depozita. RH će postati odredište za prikupljanje ambalaže za koju naši proizvođači nisu odgovorni pa oni neće financirati taj dio sustava, a Fond će imati milijunske gubitke. Svi se stoga pitaju hoće li Hrvatska ulaskom u EU pokrenuti izmjene sustava gospodarenja otpadom.