Samo prije tri godine britanska ekonomija je bila najjača u Europi. Otvoreno i kompetitivno tržište učinilo je Britaniju ogledalom globalizacije u bogatom svijetu. Neovisnost središnje banke i razborito upravljanje proračunom pomoglo je razdoblju brze ekspanzije. Britanski radnici bili su protiv štrajkova, a britanski ministri su neumorno željeli podučavati ministre financija kontinentalne Europe svojoj superiornoj politici.

Sada kada je Britanija pogođena jače nego Amerika ili eurozona, nacionalno povjerenje je klimavo kao i njezin kreditni rejting. Sada je Britanija meta europskih podrugivanja zbog posljedica (navodno) nesputane liberalizacije. Ipak, Britanija neće pasti na europsko dno. Njezina ranjivost na krizu proizlazi iz njezinih prenapregnutih banaka, njezina previše zaduženoga privatnog sektora i njezina preopterećenoga javnog sektora. Prve dvije nejednakosti počele su se ispravljati same od sebe. Treća, za koju je uvelike odgovoran premijer Gordon Brown, najvjerojatnije će pasti na teret njegova nasljednika. No dok nova vlada hrabro ne prione rješavati probleme, izgledi Britanije i nisu tako loši. Otvorenost i fleksibilnost trebala bi ekonomiji omogućiti da povrati nešto od svoje prijašnje snage. Rast bi mogao biti sporiji nego što je bio prije krize, no Britanija bi trebala biti sposobnija za oporavak od svojih susjeda. Situacija za sada izgleda loše. Između početka 2008. i jeseni 2009. BDP je pao za 6,2 posto. Recesija je trajala duže nego u ostalim zemljama G7. MMF predviđa da će u 2010. zaduženost btitanske vlade biti najveća u odnosu na ostale članice G20. Funta je od sredine 2007. izgubila trećinu trgovinske vrijednosti. Val industrijskih nemira nije samo prizemljio zrakoplove, već je zatvorio vrata zapošljavanju, a prijeti i zaustavljanju željezničkog prometa. Ipak, Britaniji ne prijeti dužnička kriza kao Grčkoj jer je uvijek plaćala dugove, investitori imaju povjerenja u britansku vladu, a Britanci plaćaju poreze. Britanska ekonomija zadržala je snagu i otvorenost prema trgovini, tokovima kapitala i migraciji. A ni londonske ulice nisu pune nezaposlenih bankara, konzultanata i računovođa. Izgledi za oporavak izgledaju razumno. Nezaposlenost nije dosegnula razinu od koje su svi strahovali. Iako sindikati mogu naštetiti kompanijama i poremetiti javne službe, njihov je utjecaj slab. Britanija je uspjela zadržati konkurentnost, dopustivši pad svoje valute. Rast će se najvjerojatnije smjestiti negdje između 2 i 2,5 posto. Ipak, britanska ekonomska budućnost ovisit će prije svega o budućoj vladi. Nova vlada mora smanjiti deficit od 167 milijardi funti. To znači da se mora prionuti dubokim rezovima i smanjiti vladinu potrošnju. Kao drugo, vlada treba smanjiti velike državne izdatke koji su sve ostaci lošeg Brownova vodstva.