Izbor Henryja Paulsona za američkog ministra financija mogao bi vratiti ugled tom ministarstvu pogotovo zbog politike zagovaranja fleksibilnih kamatnih stopa u inozemstvu i protekcionizma unutar nje. Nakon što je sedam godina vodio Goldman Sachs grupaciju, Paulsona je prekjučer nominirao predsjednik George W. Bush. Za prvu misiju svoga mandata navodi uvjeravanje Kine na valutnu aprecijacijiu yuana. Time bi opasnost od kineskog nadmašivanja SAD-a bila relativno smanjena, a suradnja između tih dvaju gospodarstva bila bi pojačana na svim razinama.

Kineska misija
Robert Hormat, predsjednik newyorške podružnice Goldman Sachs International, tvrdi kako Paulson vrlo dobro poznaje kinesko vodstvo, zna način funkcioniranja njihova gospodarstva, a osim toga jasne su mu pogodnosti koje ta država nudi, poput jeftinije radne snage, a s kojima su američke kompanije odavno upoznate. U posljednjih je 16 godina Paulson posjetio Kinu 70-ak puta. Ondje ima vrlo dobre kontakte, no analitičari ne vjeruju u mogućnost promjene kineskog stava.
Nekoliko je godina ministarstvo financija bilo bez čovjeka od najvećeg predsjednikova povjerenja, točnije sve od Roberta Rubina, koji je svoj mandat odslužio pod Clintonovom paskom.

Paulson je u obavljanju svog posla tražio samostalnost u odlučivanju i oblikovanju politika, a ne samo njihovo provođenje kao što je to činio Rubin. Predsjednik Bush se još nije očitovao o tome. Paulsonov prethodnik John Snow te Paul O’Neill prije njega nisu bili dio predsjednikova “užeg kruga” suradnika te je njihova uloga bila reducirana na “prodavanje” ideja koje bi dolazile iz Bijele kuće. Cesar Conda, bivši pomoćnik potpredsjednika Dicka Cheneya, tvrdi kako je većina gospodarskih politika stvoreno i doneseno upravo u Zapadnom krilu koje kontrolira apsolutno sva područja javnih politika u SAD-u. Za vrijeme Clintonova mandata taj je odnos bio ipak nešto drukčiji. Gene Sperling, bivši voditelj Clintonova Nacionalnog ekonomskog vijeća, tvrdi kako je administracija bivšeg predsjednika stvorila strukturu koja je istaknula glavne ekonomske “igrače” poput Roberta Rubina te im dala šansu za dominaciju nad političarima u stvaranju gospodarskih odluka. “Takva struktura ne postoji u administraciji predsjednika Busha”, izjavio je Sperling. Analitičari se pak slažu kako je upravo Paulson najbolji izbor za mjesto čelnika financijskog sektora. Donald Marron, bivši predsjednik Paine Webber Inc. grupacije i osnivač newyorškog Lightyear Capital LLC., tvrdi kako je Paulson vrlo kvalificiran za tu poziciju jer razumije tržišta i princip po kojemu ona funkcioniraju. Iako s mnogo manje političkog iskustva od Rubina, taj bivši dužnosnik Nixonove administracije tijekom svoje karijere stvorio je niz konatakata s Bijelom kućom, ali i Wall Streetom te je velika mogućnost kako će dobiti ovlasti za šire djelovanje.

Jak “igrač”
Predsjednik Bush je obrazlažući nominaciju izjavio kako Paulson ima znanje i mogućnost objašnjavanja ekonomskih faktora u jasnim terminima te kako će biti principijelni savjetnik u domaćim, ali i međunarodnim pitanjima. Pretpostavlja se kako je ovo jedan od načina predsjednika Busha da novom, kredibilnijom administracijom uvjeri američke glasače na predstojećim izborima u studenom da rezanja poreza injektiraju daljnju ekspanziju proizvodnje te kako nema mjesta strahu od kineske konkurencije.

Busheva nepopularnost kao otegotna okolnost
Neki analitičari smatraju kako bi utjecaj Paulsona mogao biti ograničen unatoč obećavajućim predispozicijama. Naime, Busheva administracija bilježi velik pad popularnosti posljednjih godinu dana i nema naznaka da bi se stav javnosti mogao skoro promijeniti. Bushevu politiku podupire samo 33 posto birača, a riječ je i o posljednjem mandatu aktualnog predsjednika. Budući da je Paulson javno pod zaštitom Georgea Busha, njegova budućnost nakon isteka mandata mogla bi postati upitnom.