Još je manje od deset dana ostalo do roka kojeg je država dala Zlomrexu da postignu dogovor – ili neka sporazumno raskinu kupoprodajni ugovor za Željezaru koja bi se u tom slučaju vratila u portfelj HFP-a ili neka joj zajednički pronađu novog vlasnika, koji bi preuzeo obveze Zlomrexa i nastavio raditi na platformi koja je za tu tvrtku usklađena i s Europskom unijom.

Rok istječe 31. ožujka, no iz Vladinih se krugova čuje da je do kraja prošlog tjedna i kaznenih prijava protiv Poljaka koji su vodili Željezaru, Zlomrex i dalje otezao s pregovorima, te da se nije naziralo postizanje dogovora. Međutim, novi “moment” u priči poljuljao je Zlomrexove pregovarače i, neslužbeno se čuje iz Vladinih krugova, ohrabrio hrvatsku stranu da se odlučnije postavi u sljedećim, iznimno ključnim danima. Državi ne odgovara sporazumni raskid ugovora, s čime se zapravo u dosadašnjoj privatizacijskoj praksi ozbiljnije nije niti susrela. To bi, naime, značilo dugotrajne sudske procese i stručne analize o visini uloženih sredstava i ostalih segmenata ugovora koje treba provjeriti, budući da u tom slučaju svaka strana vraća ono što je unijela u proces. No, Zlomrex je dosad prilično visoko postavio granicu ispod koje ne želi izaći iz Željezare, tražeći financijsku nadoknadu (i do 10 milijuna eura) na koju država ne može pristati. Trenutačno, prema informacijama Poslovnog dnevnika, nekoliko vrlo ozbiljnih potencijalnih kupaca iz branše u splitskoj željezari obavlja dubinsko snimanje, što je uvod u najavljenu prodaju. Postrojenjem su, kako se čuje, zadovoljni i predviđaju dobar nastavak proizvodnje, među ostalim i za domaću brodogradnju, no dojam kvari financijska slika društva, kojim je posljednjih godina upravljao Zlomrex. Idealno bi bilo kada bi među njima kupca zajednički birali država i Zlomrex, no i u suprotnom, kaže naš sugovornik, država može na kratko, prijelazno razdoblje nakon raskida ugovora preuzeti tvrtku i odmah potom ići s natječajem, kako bi se što prije pokrenula proizvodnja. No, upravo radi oživljavanja proizvodnje, koja je u Željezari stala još prije više od godinu dana, sve bi bilo puno jednostavnije ako se zajedno nađe kupca. Prijave su podnijete protiv Ryszard Bernarda Giemzae, koji je Željezaru vodio do ožujka prošle godine, te njegovog nasljednika, još uvijek aktualnog predsjednika Uprave Michala Ireneusza Koncezaka.

Pod sumnjom su zbog provođenja “fiktivne dokapitalizacije”. Krajem srpnja 2008. Zlomrex je, naime, uvezao iz Turske toplovaljanu čeličnu žicu u vrijednosti od gotovo 4 milijuna američkih dolara, koju Željezara zbog blokiranog računa u tom trenutku nije bila u mogućnosti platiti, pa je koristeći se uslugama splitskog špeditera Trast, žica uskladištena u krugu Carinarnice Split. Žica je potom prodana Željezari, a Zlomrex krajem 2008. Željezaru dokapitalizira iznosom od 19,48 milijuna kuna. Nakon toga Željezara s tvrkom Trast sklapa sudsku nagodbu kojom se dug prema njima zatvara čeličnom žicom vrijednom manje od 4 milijuna kuna. Temeljni kapital Željezare Zlomrex se “umjetno povećao”, odnosno realno je veći za 15,5 milijuna kuna, a ne 19,5 milijuna kuna, što znači i da je nerealno povećan broj i vrijednost dionica. Koncezaka se sumnjiči i da je sklapanjem nagodbe oštetio Željezaru za 3,3 milijuna kuna, jer je vrijednost žice bila 7,2 milijuna kuna, a on ju je Trastu prepustio za 3,9 milijuna kuna, dok policija sumnjiči i odgovorne osobe iz Trusta (Marijan Pilja iz Zagreba) zbog toga što su i nakon sudske nagodbe nastavili fakturirati i Željezari naplaćivati ležarinu za žicu, premda su znali da ona pripada Trastu. Istragu u Željezari je proveo splitski Odjel gospodarskog kriminaliteta na zahtjeve Županijskog i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu.