U jučer objavljenom godišnjem izvješću Svjetske banke o financiranju svjetskog razvoja za 2006. godinu podaci pokazuju da su neto tokovi privatnog kapitala prema zemljama u razvoju prošle godine dosegnuli rekordnu visinu od 491 milijarde dolara što je umnogome potaknuto privatizacijama i akvizicijama tvrtki, ali i velikim zanimanjem ulagača za tržišta obveznica na području Azije i Latinske Amerike. Ovaj porast kapitalnih tokova, uključujući rekordne iznose odobrenih zajmova i izdanih obveznica, ujedno se poklopio i s gospodarskim rastom koji je u zemljama u razvoju prošle godine dosegao 6,4 posto, što je dvostruko više od 2,8 posto, koliki su rast zabilježile razvijene zemlje.

Pozitivan trend
François Bourguignon, glavni ekonomist i viši potpredsjednik Svjetske banke za razvojnu ekonomiju, izjavio je kako tako povećani tokovi daju naslutiti pozitivne učinke pomaka gospodarske politike i u mnogim zemljama u razvoju.
“Zemlje izvlače korist iz poboljšanih uvjeta na globalnom tržištu i ulagateljskog ozračja, a sve jača globalna financijska integracija pred tvorce politike u zemljama u razvoju postavlja teške izazove u pogledu održavanja gospodarskog rasta i financijske stabilnosti”, izjavio je BourguignonDo naglog porasta privatnih tokova prema zemljama u razvoju došlo je unatoč velikim kolebanjima cijena nafte, rasta kamatnih stopa i porasta u sektoru globalnih platnih debalansa. Mnoge zemlje u razvoju dobile su bolju ocjenu kreditne sposobnosti, što im je omogućilo da izdavanjem obveznica 2005. prikupe rekordnih 131 milijardu dolara.
Hans Timmer, voditelj tima Svjetske banke za globalna kretanja, tvrdi kako se u iduće dvije godine očekuje usporavanje rasta regija u razvoju ponajviše pod utjecajem visokih cijena nafte, rasta kamatnih stopa i inflatornih kolebanja. Bez obzira na usporavanje rasta, te bi regije, tvrdi se mogle čak i nadmašiti gospodarstva s visokim dohotkom. Deficiti tekućeg računa u zemljama u razvoju blizu su točke ravnoteže, a deficiti u zemljama uvoznicama nafte rastu, što se održava na više cijene nafte i na neodrživo brzi rast, izjavio je Timmer. Iako povoljna gospodarska ostvarenja počivaju na dobroj politici, ona odražavaju i povoljne vanjske uvjete koji će se, kako se očekuje, pogoršati. Mnoge zemlje u razvoju iscrpile su viškove i rezerve koje su im dosada omogućavale apsorpciju viših cijena nafte. Kao posljedica te zemlje ostaju izložene budućim udarima. Riječ je o “pregrijavanju” određenih gospodarstava, neredu u razrješavanju globalnih nejednakosti, poremećajima u naftnoj ponudi te mogućem padu cijena drugih roba na kojima počivaju prihodi mnogih zemalja u razvoju.

Razlike i dalje prisutne
Unatoč ohrabrujućem trendu porasta tokova kapitala i dalje je prisutna razlika u mogućnosti pristupa kreditnim sredstvima. Jedna skupina (Kina, Čile, Mađarska, Meksiko, Poljska, Rusija i Tajland) izdaje obveznice od 2002. godine, dobiva visoke ocjene kreditne sposobnosti (od strane rejting agencija) i uživa u nižim kamatnim maržama na obveznice od sveukupnog prosjeka za zemlje u razvoju. Druga skupina ima pristup bankovnim zajmovima, zahvaljujući definiranim prihodovnim tokovima, ali nemaju pristup tržištima obveznica. Treća skupina zemalja s niskim dohotkom nema pristupa privatnom kapitalu osim kratkoročnog financiranja trgovine te uglavnom ovisi o službenom financiranju svojih dugoročnih kapitalnih potreba.

Stopa rasta do 2008. viša od pet posto
Privatni dužnički tokovi prema zemljama u razvoju su s 85 milijardi dolara, koliko je zabilježeno 2003. godine, porasli na 192 milijarde dolara. Ti su se pomaci odrazili na procijenjeni rast BDP-a za 2005. od 6,4 posto u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, pri čemu najbolji primjer predstavljaju Kina i Indija čiji je BDP porastao za 9,9, odnosno osam posto. Rast u zemljama u razvoju, uvoznicama nafte, iznosio je 4,3 posto, što je pad u odnosu na 5,7 posto iz 2004. Očekuje se da će stopa rasta do 2008. prijeći pet posto u svim regijama u razvoju osim Latinske Amerike i Kariba gdje se predviđa da će doseći prosjek od 3,8 posto.