Zbog “prozvanih” mnogih stečajnih upravitelja i sudaca u materijalu Ministarstva pravosuđa koji je nastao za potrebe Sabora, a koji otkriva javnosti dosad neviđenu stranu stečajeva u pogledu uhodanih veza dijela stečajnih tijela, najzanimljivija su imena aktera moguće velikog broja, čini se, prilično “isprivatizaranih” stečajeva koje druge instance, osim samog suda, zapravo i ne nadziru. Ili drugim riječima, na meti politike mogli bi se naći oni bliski poslovni odnosi sudaca i stečajnih upravitelja koje odlikuje neobično ukalupljenje suradnje na način da, kako se čini, doista mnogi stečajni upravitelji imaju samo svog stečajnog suca – od nikog drugog ne dobivaju angažman.

Stečajni klanovi
Naime, već i pojedini političari poput HNS-ovca Dragutina Lesara prepoznaju u tom materijalu izvorište za utvrđivanje stečajnih spega i klanova, a akteri su takve prakse navodno rašireni po gotovo svim sudovima.
Među stečajnim upraviteljima čije usluge obilato koristi Trgovački sud u Zagrebu i u tom se materijalu nalazi, primjerice, poznati rekorder sa 29 stečajeva Marinko Paić. No iako se 50 posto Paićeva posla, prema materijalu, vezuje uz imena dvije sutkinje – pa stoji da je sutkinja Lucija Butigan uključena u rješavanje šest stečajeva koje Paić vodi, dok je pet “njegovih” predmeta vezano uz sutkinju Jasenku Rundek, dojam je da je ipak Paićev posao spretnije disperziran – jer uključe i niz drugih sudaca, nego što jest posao mnogih drugih kolega. Oni angažman na stečajevima “duguju” ili isključivo ili pretežito istom sudačkom kardu.
U prilog tome da je Paić i iskustvom preuzimanja stečajava od raznih sudaca nadmašio kolege govore podaci zagrebačkog Trgovačkog suda u kojima se, primjerice, navodi da je stečajni upravitelj Ante Šojat dobio, četiri od ukupno pet stečajava, od sutkinje Jasenke Rundek. Dok je poznati Ivica Magić od pet predmeta četiri dobio od sutkinje Nade Kraljić. Upravitelj Pero Hrkač svih svojih pet stečajeva vezuje uz ime sutkinje Vesne Malenice, a Radmila Ernjaković radi na tri stečaja koje je dobila od sutkinje Nade Kraljić.
Na listi onih koji imaju dobre veze samo s određenim sucima, a što se može progalasiti nepoćudnim ponašanjem Trgovačkog suda u Zadru, nalazi se stečajni upravitelj Edvin Šimunov koji trenutno vodi deset stečajeva, a devet ih je dobio u rad putem stečajne sutkinje Ardene Bajlo. Uz ime stečajne upraviteljice Jasenke Bubić koja upravlja s četiri stečaja Trgovačkog suda u Splitu, uza sva četiri stoji kao ime nadležnog suca – Basić.

Uz isto sudačko prezime (taj sud jedini nije naveo i imena sudaca) vezan je i rad stečajne upraviteljice Natalije Mladineo u svih devet stečajnih predmeta. Stečajni upravitelj Zoran Miletić sav svoj posao duguje sucu Čapkunu koji ga je imenovao u pet predmeta koje vodi. Sudac Čapkun imenovao je za upravitelja Ivana Šterka koji, pak, ni za jednog drugog suca tog suda ne radi. Na isti način radi se uvelike i na Trgovačkom sudu u Rijeci. Primjerice, stečajni upravitelj Dušan Crljenko dobio je u rad svih “svojih” sedam stečajeva od sutkinje Daniele Korlević. Isto vrijedi i za stečajnu upraviteljicu Ljubicu Juranović Skočić (6), Andreja Sablića (12), Darka Zorca (6). Na varaždinskom sudu od šest stečajeva upravitelja Stanka Makara u pet ga je imenovala sutkinja Jasna Lukić. Stečajni upravitelj Zlatko Kosec na isti je način 90 posto stečajeva dobio u rad od suca Zlatka Koseca.Navedeni primjeri, prema Lesaru, traže detaljnja objašnjenja, a prema nekima doista bi se svi stečajavi od 2000. mogli naći na meti propitivanja Sabora. Zastupnik HNS-a Dragutin Lesar nakanio je Saboru se obratiti s prijedlogom da trgovački sudovi polože račune o cjelokupnoj imovini koju su u posljednjih pet godina unovčili u stečaju, a tražili bi se i podaci o zaradama koje su tako ostvarili stečajni upravitelji i slično. U materijalu koji je predsjednik Sabora Vladimir Šeks dobio kao odgovor od Ministarstva pravosuđa na Lesarovo pitanje poimenice su navedeni svi stečajni suci koji rješavaju konkretne stečajne predmete, kao i imena stečajnih upraviteljima, a ističu se kao potencijalno izvorište prve političke kotrole nad svim sudskim i izvansudskim stečajnim tijelima (koja podsjeća na reviziju privatizacije).

Politička konotacija
Veze, barem poslovne, između istih sudaca i stečajnih upravitelja uočljive su u mnogim slučejevima. S obzirom na političku konotaciju, tek treba očekivati razne pikanterije koje će pokazati detaljna analiza ako se Sabor i odluči podržati Lesarov krajnji cilj, a taj je da javnost dozna što se to zapravo događa u slučajevima nekoliko tisuća tvrtki. No sprege koje moguće postoje između sudaca i stečajnih upravitelja, kao i nezakonite aktivnosti pojednih stečajnih upravitelja, predmet su istodobno i povećanog zanimanja USKOK-a od kojeg, kako kažu u Ministrstvu pravosuđa, očekuju da intenzivnijim radom otkrivaju korupciju koje možda ima mnogim stečajevima.