EN DE

Uspjeh uklesan u kamenu

Autor: Biserka Ranogajec
02. ožujak 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Lucići su radili i Importanne galeriju, hotel Volna u Rusiji, banku u Kijevu, toranj Hoto u Savskoj te spomenike žrtvama Bleiburga i Draženu Petroviću

Morate voljeti svoj posao i uživati u njemu, ali voditi računa i da se od njega može živjeti. Međutim, ako je cilj isključivo novac koji ćete zaraditi, onda će vam biti jako teško raditi. Odete li pak previše u umjetničku stranu, možete biti i siromah. Tako govori iskusan poduzetnik Stipe Lucić, vlasnik istoimenog klesarskog obrta iz Samobora koji posao prepušta polako djeci, sinu Bernardu i kćeri Jasminki. Stipe Lucić nije jedini Lucić koji se bavi klesarstvom kao ni jedini koji ima u Samoboru takve proizvodne pogone. U dvije ulice koje se križaju u poslovnoj zoni, Obrtnička i Industrijska, na nekoliko tisuća kvadrata smjestila su se čak tri Lucića. Uz Stipu klesarstvom se bave i njegovi nećaci, Antun i Anto od kojih svaki ima registriranu tvrtku sa po 15 do 20 zaposlenih.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Obiteljski biznis
Njihova djeca također se pripremaju za obiteljski biznis. I ne čudi jer Lucići su u prošlom stoljeću došli iz Dervente u Bosanskoj Posavini gdje je nekada bio poznati rudnik kamena oko kojeg su se razvijali klesarski obrti. Nekad je tamo, priča Stipe Lucić, bio veliki centar klesarstva čak i veći od danas najvećeg u Hrvatskoj koji je na otoku Braču. Dodaje da su se Hrvati iz tog kraja iseljavali i prije Domovinskog rata tako da ih danas tamo gotovo i nema. Od Lucića prvi je nakon drugog svjetskog rata u Samobor došao Nikola, Stipin stariji brat koji je povukao i ostale. Stipe Lucić došao je iz Dervente u Samobor 1959., a svoj obrt osnovao je 1972. godine nakon učenja zanata za koji je od najranije mladosti pokazivao veliki interes. Učio je u Samoboru u radionici brata Ante i nakon školovanja krenuo samostalnim putem otvorivši radionicu na sedamdesetak kvadrata. Danas osim radionice i pogona u Domaslovcu Samoborskom ima još veći pogon nadomak Samobora u Svetoj Nedelji u kojem se prerađuje arhitektonski kamen, od sirovog bloka do finalnog proizvoda i njihove ugradnje. Sveukupno zapošljava, ovisno o radovima, između 50 i 60 ljudi. Stipe Lucić posebice je bio aktivan u radu Udruženja obrtnika Samobor osamdesetih godina, a lani je od Hrvatske obrtničke komore dobio prestižno priznanje statuu Zlatne ruke.Klesarstvo Lucić izvelo je i izvodi velik broj radova na raznim poznatim građevinama, na nizu značajnih objekata u zemlji i inozemstvu, među kojima su i Zagrebačka katedrala, Importanne galerija, hotel Volna u Rusiji, banka u Kijevu i Hrvatska kuća u Münchenu, poslovni toranj HOTO u Savskoj, spomenik žrtvama Bleiburga, Draženu Petroviću i križ domobranima na Mirogoju. Dakako, Lucići su osjetili recesiju u građevinarstvu no nisu zaposlenima davali otkaze. Četvrtina od ukupno zaposlenih radi na obnovi Zagrebačke katedrale.

Morate voljeti svoj posao i uživati u njemu, ali voditi računa i da se od njega može živjeti. Međutim, ako je cilj isključivo novac koji ćete zaraditi, onda će vam biti jako teško raditi. Odete li pak previše u umjetničku stranu, možete biti i siromah. Tako govori iskusan poduzetnik Stipe Lucić, vlasnik istoimenog klesarskog obrta iz Samobora koji posao prepušta polako djeci, sinu Bernardu i kćeri Jasminki. Stipe Lucić nije jedini Lucić koji se bavi klesarstvom kao ni jedini koji ima u Samoboru takve proizvodne pogone. U dvije ulice koje se križaju u poslovnoj zoni, Obrtnička i Industrijska, na nekoliko tisuća kvadrata smjestila su se čak tri Lucića. Uz Stipu klesarstvom se bave i njegovi nećaci, Antun i Anto od kojih svaki ima registriranu tvrtku sa po 15 do 20 zaposlenih.

Obiteljski biznis
Njihova djeca također se pripremaju za obiteljski biznis. I ne čudi jer Lucići su u prošlom stoljeću došli iz Dervente u Bosanskoj Posavini gdje je nekada bio poznati rudnik kamena oko kojeg su se razvijali klesarski obrti. Nekad je tamo, priča Stipe Lucić, bio veliki centar klesarstva čak i veći od danas najvećeg u Hrvatskoj koji je na otoku Braču. Dodaje da su se Hrvati iz tog kraja iseljavali i prije Domovinskog rata tako da ih danas tamo gotovo i nema. Od Lucića prvi je nakon drugog svjetskog rata u Samobor došao Nikola, Stipin stariji brat koji je povukao i ostale. Stipe Lucić došao je iz Dervente u Samobor 1959., a svoj obrt osnovao je 1972. godine nakon učenja zanata za koji je od najranije mladosti pokazivao veliki interes. Učio je u Samoboru u radionici brata Ante i nakon školovanja krenuo samostalnim putem otvorivši radionicu na sedamdesetak kvadrata. Danas osim radionice i pogona u Domaslovcu Samoborskom ima još veći pogon nadomak Samobora u Svetoj Nedelji u kojem se prerađuje arhitektonski kamen, od sirovog bloka do finalnog proizvoda i njihove ugradnje. Sveukupno zapošljava, ovisno o radovima, između 50 i 60 ljudi. Stipe Lucić posebice je bio aktivan u radu Udruženja obrtnika Samobor osamdesetih godina, a lani je od Hrvatske obrtničke komore dobio prestižno priznanje statuu Zlatne ruke.Klesarstvo Lucić izvelo je i izvodi velik broj radova na raznim poznatim građevinama, na nizu značajnih objekata u zemlji i inozemstvu, među kojima su i Zagrebačka katedrala, Importanne galerija, hotel Volna u Rusiji, banka u Kijevu i Hrvatska kuća u Münchenu, poslovni toranj HOTO u Savskoj, spomenik žrtvama Bleiburga, Draženu Petroviću i križ domobranima na Mirogoju. Dakako, Lucići su osjetili recesiju u građevinarstvu no nisu zaposlenima davali otkaze. Četvrtina od ukupno zaposlenih radi na obnovi Zagrebačke katedrale.

Kamen iz Afrike i Azije
Kada su počeli raditi najviše su se orijentirali na izradu nadgrobnih spomenika jer mramor i granit nisu tada bili česti materijali u građevinarstvu. Nadgrobni spomenici i danas u njihovom poslu sudjeluju u prihodima između 10 i 20 posto, a izradili su i niz velikih spomen obilježja. Poseban posao im je obnova Zagrebačke katedrale na kojoj će se, procjenjuju, raditi još najmanje desetak godina koliko su i već dosada radili, ali s manjim prekidom. Stipe i njegov sin Bernard podsjećaju kako se cijela katedrala izgradila upravo u jedno desetljeće.Radovi na katedrali kažu zahtijevaju vrhunsko znanje i umijeće te puno strpljivosti i upornosti jer treba obnoviti složenu ornamentiku i brojne skulpture što je prava umjetnost. Stipe Lucić kaže: “Posao dosta dugo traje i to je prilika da se iskažemo ne samo u klesarskom poslu nego i u umjetničkom smislu. Ako je zid ravni tada može bez oštećenja trajati stotinama godina, ali kad ima ornamentiku prije strada od kiše i snijega. Kad dođete na katedralu njezin kamen izgleda kao čipka i godišnje obnovi se do 100 kubika kamena”.Na tržištu je više od 80 vrsta kamena i to više granita nego mramora. Lucići uvoze sirovinu u blokovima koji teže od 20 do 30 tona i to čuvene vrste kamena iz Brazila, Afrike, Španjolske, Indije, Italije, Skandinavije i Makedonije.

Centar za kipare
Koriste se i domaćim materijalima iz Pazina, sa otoka Brača i iz Šibenika. Sirovi kamen Lucić pretvara u poluproizvod odnosno ispolirane ploče koje se mogu koristiti za spomenike, a 90% se prerađuje u gotovi proizvod. Na preciznim, kako kaže Lucić finima stvarima, rade kipari i klesari, a i puno ljudi se prekvalificiralo te položilo majstorske ispite. U Svetoj Nedelji nalazi se izložbeni salon u kojem su izložene veće količine svih vrsta materijala jer takvu robu je teško kupovati preko kataloga. Izložbeni salon može puno pomoći projektantima i arhitektima kod izbora vrste kamena. Imaju i veliko skladište u zatvorenom prostoru jer i kamen kad pokisne već ima drugu boju. S obzirom na velike kapacitete i tehnološke mogućnosti Kleserstvo Stipe Lucić često je okupljalište poznatih umjetnika od kojih neka djela ukrašavaju radne prostore i izložbeni salon. Iz tog razloga Lucić već dugo želi u Svetoj Nedelji imati centar za kipare, posebice one koji imaju male ateljee u Zagrebu u kojima nemaju uvjete za rad.

Udruga Prsten

Jak bosanski lobi
Stipe Lucić jedan je od inicijatora osnivanja udruge Prsten koja okuplja ljude iz Bosanske Posavine. Iseljeni Hrvati su u Posavini ostavili hektare plodne zemlje koju namjeravaju ponovno obrađivati, pretvoriti u voćnjake i sl. Udruga bosanskih Hrvata Prsten utemeljena je 9. listopada 2005. na Izbornoj skupštini u Zagrebu. Koncipirana je na regionalnom principu predstavnika općina Bosanske Posavine i Srednje Bosne. Udruga je osnovala i tvrtku Prsten grupa d.o.o. koja ima i značajna sredstva na svom računu. Trgovačko društvo utemeljilo je 49 ulagača, uglednih i uspješnih bosanskih Hrvata. Računa se da poslovni ljudi iz Udruge Prsten imaju značajnog utjecaja u stvaranju hrvatskog gospodarstva. U sastavu Inicijativnog odbora koji je donio odluku o osnivanju trgovačkog društva Prsten grupa bili su uz Lucića i Pavo Zubak (Auto Zubak), Bruno Iljkić (Megakop), Zvonko Biljecki (Geofoto), Marko Pipunić (Žito), Stipo Matić (M SAN Grupa), Ante Mandić (IN2), Marin Filipović (Finvest Corp), Ivica Zovko (Zovko), Ilija Tolić (Tamin) i Zvjezdan Stanić (Stanić). Uz njih od većih poduzetnika u Udruzi je i Tomislav Antunović (Antunović).

Autor: Biserka Ranogajec
02. ožujak 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close