Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Posao motiviran ljubavlju najlakši je posao na svijetu

Autor: Marija Crnjak
18. veljača 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Odgajati dvogodišnjake kao ozbiljnu kazališnu publiku, pomoći ljudima da žive zdravo i u dobro osmišljenim prostorima, slobodno vrijeme provode u intelektualno stimulativnom okruženju nije iluzija, već poslovni plan

Za dobar posao treba dobra ideja, a ne mnogo novca. Glumica Vitomira Lončar dokazuje kako je za dobro kazalište dovoljno sedam ljudi, ugostitelj Kristijan Perković je prepoznao da ljudi na odmoru žele gledati zvjezdano nebo, a antikvari Zoran Ante Jurić i Josip Bolković da se za knjigu daje i posljednja kuna (i to često samo jedna kuna). Postavili su nove tržišne niše tako da su prepoznali potencijalne klijente među ljudima koji su zasićeni konzumerizmom i banalnim sadržajima. Iz njihova kuta čini se da nije nužno da se profit i društvena odgovornost isključuju, već ih je moguće skladno nadopunjavati.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Van Gogh ‘velik ko tapeta’ za 300 kn
Saša Fur­­lan, Sanja Kapidžić, Marina Krstačić i Vanja Tataj, četiri prijateljice umjetnice, profesorice likovnog odgoja, prije godinu i pol osmislile su jedinstven projekt zidnih tapeta s uzorkom umjetničkih slika. Umjetničke tapete oblikovale su tako što su preslikale svoje radove na samoljepljive PVC folije koje preko interneta prodaju za 300 kuna po metru. Tapete se mogu koristiti na bilo kojoj ravnoj površini koja nije vlažna i nije izložena velikim toplinskim promjenama. Grafičko se rješenje ispisuje pisačem “eco-solvent” na sjajnoj ili mat “indoor” samoljepljivoj PVC foliji koja se bez upotrebe dodatnih ljepila aplicira na površinu zida. Ova tehnologija nudi puno jednostavnije montiranje i održavanje nego obične tapete, ali i mogućnost oblikovanja prema obliku prostora. Tapete se ispisuju po narudžbi za točno određen interijer pa se stoga nude mogućnosti prethodne prilagodbe rješenja i dimenzija, pojašnjava Sanja Kapidžić. Projekt, međutim, ima i aspekt buđenja društvene svijesti. “Osnovni cilj projekta jest kroz umjetničku formu oblikovanja tapeta progovoriti o problemima suvremenog društva koji se tiču fenomena konzumerizma i njegova kulturološkog značenja”, ističe Kapidžić.

Za dobar posao treba dobra ideja, a ne mnogo novca. Glumica Vitomira Lončar dokazuje kako je za dobro kazalište dovoljno sedam ljudi, ugostitelj Kristijan Perković je prepoznao da ljudi na odmoru žele gledati zvjezdano nebo, a antikvari Zoran Ante Jurić i Josip Bolković da se za knjigu daje i posljednja kuna (i to često samo jedna kuna). Postavili su nove tržišne niše tako da su prepoznali potencijalne klijente među ljudima koji su zasićeni konzumerizmom i banalnim sadržajima. Iz njihova kuta čini se da nije nužno da se profit i društvena odgovornost isključuju, već ih je moguće skladno nadopunjavati.

Van Gogh ‘velik ko tapeta’ za 300 kn
Saša Fur­­lan, Sanja Kapidžić, Marina Krstačić i Vanja Tataj, četiri prijateljice umjetnice, profesorice likovnog odgoja, prije godinu i pol osmislile su jedinstven projekt zidnih tapeta s uzorkom umjetničkih slika. Umjetničke tapete oblikovale su tako što su preslikale svoje radove na samoljepljive PVC folije koje preko interneta prodaju za 300 kuna po metru. Tapete se mogu koristiti na bilo kojoj ravnoj površini koja nije vlažna i nije izložena velikim toplinskim promjenama. Grafičko se rješenje ispisuje pisačem “eco-solvent” na sjajnoj ili mat “indoor” samoljepljivoj PVC foliji koja se bez upotrebe dodatnih ljepila aplicira na površinu zida. Ova tehnologija nudi puno jednostavnije montiranje i održavanje nego obične tapete, ali i mogućnost oblikovanja prema obliku prostora. Tapete se ispisuju po narudžbi za točno određen interijer pa se stoga nude mogućnosti prethodne prilagodbe rješenja i dimenzija, pojašnjava Sanja Kapidžić. Projekt, međutim, ima i aspekt buđenja društvene svijesti. “Osnovni cilj projekta jest kroz umjetničku formu oblikovanja tapeta progovoriti o problemima suvremenog društva koji se tiču fenomena konzumerizma i njegova kulturološkog značenja”, ističe Kapidžić.

Mala scena mijenja svijet
“Mala scena je u svojih dvadeset godina rada uvijek bila predvodnica kazališnih trendova bez obzira je li riječ o predstavama za odrasle – upravo su se u Maloj sceni igrali svjetski kazališni hitovi samo nekoliko mjeseci nakon svjetskih praizvedbi na Broadwayu ili West Endu – ili u segmentu predstava za djecu i mlade, za koje smo se strateški opredijelili”, kazala je Vitomira Lončar, direktorica Male scene. Da bi malo privatno kazalište sa samo sedam zaposlenih bilo najbolje u svom području, mora djelovati drukčije, nuditi dodanu vrijednost kojom će privući i zadržati publiku. Mala scena jedino je kazalište koje specijaliziranim predstavama pristupa djeci već od 1,5 godine, što je jedinstveno na našim prostorima te malu djecu ne doživljava kao buduću, već publiku danas i ovdje. S druge strane jedini smo koji kontinuirano radimo program prilagođen mladoj publici od 10 godina na više. Naše posljednje dvije predstave obrađuju goruće teme današnjice – ‘bullyinga’ te anoreksije i bulimije. Društvena odgovornost prema publici, a ne samo zabavljački karakter predstava, izdvaja nas od ostalih kazališta koja nerijetko uprizoruju samo lektirne naslove ili ‘blockbuster’ priče. Nama je važan svatko tko dolazi kupiti ulaznicu i daruje povjerenje, zato gradimo dugoročan odnos s publikom, bilo da je riječ o nagradnim igrama, slanjem ‘newslettera’, ‘online’ kupnje ulaznica, podjelom darova sponzora s kojima surađujemo, komunikacijom preko raznih internetskih alata. Naš slogan ‘Prepoznatljivo različiti’ govori o putu kojim želimo ići”, kazala je Vitomira Lončar.

Idemo na more gledati zvijezde
Topao i neposredan odnos domaćina prema gostima koje tretiramo kao kućne prijatelje uz pridržavanje visokih turističkih standarda najkraći je opis projekta apartmana Mediteraneo, vlasnika i voditelja Kristijana Perkovića. U kući na malom šibenskom otoku Kaprije gosti mogu dobiti besplatan internet, domaću hranu Kristijanova oca barba Ive, koji će ih odvesti brodićem u obilazak otoka i noćni ribolov, grijani vanjski bazen koji je jedini na otoku i zvijezde na dlanu u maloj “domaćoj” zvjezdarnici koja se otvara u nadolazećoj turističkoj sezoni. Obitelj, koja desetak godina u dva apartmana razvija vlastiti model privatnog smještaja, uspijeva na destinaciji koja je daleko od vrha popularnosti svoje goste na odmoru zadržati i po mjesec dana i tako ostvariti popunjenost više od 140 dana u godini. Perkovići svake godine podižu kvalitetu smještaja, a o novostima u idućoj sezoni misli se i prije kraja sezone na izmaku. Gosti o novostima doznaju iz “newslettera” ili preko internetske stranica, a rezervacije za ovo ljeto već su u zamahu. “Promociju i ‘booking’ radimo sami, gotovo samo preko interneta, bez korištenja usluga turističkih agencija ili skupog oglašavanja, čime svoje ukupne troškove zadržavamo na vrlo niskoj razini. U svakom apartmanu se nalazi Knjiga dojmova, a dostupna je i preko naših web stranica, čije stranice svjedoče da smo goste uspjeli ugodno iznenaditi uslugom, što nas ispunjava ponosom”, kazao je Perković.

‘Daj koliko daš’ za spas knjige na papiru
Zagrepčani i njihovi gosti za protekli su Božić na dar dobili antikvarijat u koji mogu svratiti ma koliko kuna imali u džepu, pa čak i ako su potpuno bez novca. Antikvarijat koji se još popunjava brojnim naslovima pokrenuli su Zoran Ante Jurić i Josip Bolković radi očuvanja knjige na papiru i kulture čitanja te bolje dostupnosti knjiga. Ondje bi se u konačnici trebalo “vrtjeti” dvadesetak tisuća naslova. “Kultura čitanja knjiga ugrožena je jer je zamjenjuje kultura interneta. Zato smo se i odlučili otvoriti antikvarijat koji je prije svega namijenjen učenicima i studentima, ali i svima koji požele pročitati knjigu”, kazao je Zoran Ante Jurić te dodao kako će prostor knjižare biti dostupan i za besplatne promocije knjiga, diplomskih radova… Najstarija knjiga u antikvarijatu “Daj koliko daš” datira iz 1909. godine, najskuplja knjiga dosad prodana stajala je 100 kuna, a najjeftinije knjige su one besplatne koje stoje u košari iz koje se može poslužiti svaki kupac. Zanimljivo, kako vlasnici i sami priznaju da cilj antikvarijata nije velika zarada, dobrim dijelom financijsku i promotivnu potporu projekt će imati u vidu internetskog portala, najljućega konkurenta mirisnog papira.

Voće i orasi za ‘dobar dan’
Tvrtke koje nude voće na poslu imaju zadovoljnije, produktivnije i motiviranije djelatnike, a broj bolovanja u tim je tvrtkama sveden na minimum, pokazuju svjetska istraživanja. Željka Hrabar potaknuta tom informacijom pokrenula je specijaliziranu tvrtku za svakodnevnu dostavu svježeg voća i orašastih plodova te poklon-košara poslovnim subjektima. Iako je projekt u začetku, već je pronašao svoje kupce, dijelom i stoga što je potpuna novost na tržištu usluga. “Naš posao je učiniti voće dostupnim i maksimalno olakšati klijentima nabavu voća, pranje, slaganje u košare, serviranje. Voće nabavljamo na dnevnoj bazi ovisno o broju narudžbi. Izabiremo najbolje sorte i orijentirani smo na domaću robu dostupnu na tržištu. Nakon selekcije dobavljača svaka voćka se dodatno pregledava. Voće slažemo u drvene košare koje nam se nakon konzumacije vraćaju, odnosno kod sljedeće dostave prazne košare zamjenjujemo punim. Pritom se klijenti mogu registrirati u našem ”web shopu“ i sami raditi izmjene kada su u pitanju vrste košara i dani dostava. U ponudi je i aranžirana poklon-košara koja može biti dar poslovnim partnerima ili dragim osobama. To je krasan znak pažnje za nekoga koga smo spriječeni posjetiti na primjer u bolnici ili rodilištu”, kazala je Željka Hrabar.

Kad svi dignu ruke, tu je ayurveda
Kad je Tomislav Petrušić prije šest godina otvorio Ayurvedski Centar Somalata, bilo je mnogo više skeptika koji su mislili da će dolaskom na zagrebački Vrhovec morati promijeniti vjeru. U međuvremenu je svijest o vrlo učinkovitoj i minimalno invazivnoj ayurvedskoj medicini porasla, na sreću pacijenata koji dolaze s vrlo ozbiljnim zdravstvenim problemima. “Kako to obično biva na Zapadu, kod nas pacijenti dolaze najčešće kad zapadna medicina više ne pomaže i naravno, pritom očekuju rezultat preko noći. Srećom, u nekim slučajevima takva očekivanja se i pokažu opravdanima, no kao i kod svakog liječenja potrebno je srpljenje i vrijeme. Naša praksa nema veze s wellnessom, mi liječimo mnoge kronične bolesti i poremećaje s kojima se ljudi muče godinama,” kaže Tomislav Petrušić, doktor tradicionalne ayurvedske medicine koji je svoje školovanje završio u Sri Lanki i Indiji i bio jedan od samo dvojice polaznika neindijaca. U Ayurveda centru Somalata se prakticira tradicionalni oblik prakse koji je propisan tradicionalnim ayurvedski tekstovima, što znači da je pristup dijagnostici i terapiji jedinstven te se koriste pripravci proizvedeni prema tradicionalnoj recepturi, na potpuno prirodan način. Tako su osigurani autentičnost, kvaliteta I djelotvornost jer poneka ulja imaju i više od stotinu ljekovitih sastojaka, ističe Petrušić. Među pacijentima Centra Somalata su Đurđa Adlešić, Dunja Pavliček, Miomir Žužul te Zdravko Mamić. “Od kad sam krenuo na tretmane kvaliteta moga života se poboljšala i počele su mi se događati pozitivne stvari u životu. Imam puno više snage i osjećam se 20 godina mlađe nego prije tretmana.”, kaže Mamić u izjavi koja je objavljena na internet stranicama Centra.

Autor: Marija Crnjak
18. veljača 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close