Sredinom idućeg tjedna počinje teći 10-mjesečno razdoblje u kojem će se pretendenti na Vladin projekt osnivanja fondova za gospodarsku suradnju moći prijaviti Ministarstvu gospodarstva.

Ako se do kraja godine (ili prije) i iscrpi svih milijardu kuna ulagačke kvote koju je Vlada predvidjela za taj projekt, Vlada će (putem HBOR-a?) u FGS-ove ove godine uplatiti zapravo 200 milijuna kuna. Pravilnik, naime, predviđa da godišnja obveza na uplatu u fond ne prelazi jednu petinu ukupno preuzete obveze. Premda se izrijekom ne navodi vrijedi li to i za privatne ulagatelje, neslužbeno je tumačenje da i za njih vrijede uplate ‘u hodu’. U slučaju minimalno propisanog uloga po fondu, a to je 75 milijuna kuna ‘privatnih’ plus isto toliko od države, to znači da će upravljačko društvo u prvoj godini raspolagati s 30 milijuna kuna. Na primjeru najvećeg uloga države u jedan fond, a to je 300 milijuna kuna, u prvoj godini dvije strane uplaćuju ukupno 120 milijuna kuna. No, menadžeri tog fonda rizičnog kapitala upravljačku će naknadu obračunati na “ne više od 2 posto od ukupne veličine fonda”. Dakle, ne samo na uplaćeni dio. Upravljačka naknada tek se u petoj godini svodi na 2 posto stvarno uloženih sredstava. Istina, ona se naplaćuje iz imovine samog fonda, što znači da ide na teret obiju ulagačkih strana. Statički gledano, na 2 milijarde uloženih kuna u sve FGS-ove, u prvih 5 godina fond menadžeri će zaračunati ukupno oko 200 milijuna kuna naknade, a idućih pet godina ona će ovisiti o tempu prodaje udjela i isplata. S obzirom da pravila vezana za isplate predviđaju da se prvo namire ulagatelji, izdašne upravljačke naknade posredno će umanjiti raspodjelu naknade vezane uz zaradu fonda, ali fond menadžeri su u cijeloj priči najsigurniji dobitnici. Oni ne snose rizik mogućeg gubitka od ulaganja – mogu samo izgubiti posao ako ulagatelji putem povjereničkog odbora ocijene da ne rade dobro svoj posao.