Agencija za promicanje izvoza i ulaganja (APIU) nakon osnivanja prije četiri godine trebala je postati središnje mjesto za pomoć investitorima, ali taj cilj u potpunosti nikada nije ispunila. Umjesto ispunjenja proklamiranog cilja prema kojem bi APIU trebao postati most između investitora i svih ostalih tijela državne uprave, mjesto na kojem bi se dobivali svi odgovori i s kojeg bi se pružala potpora kada investitori “zapnu”, Agencija se i sama zapela u birokratiziranosti i nikada nije imala punu podršku političkih struktura.

Strateški dokument
Kada je prošle godine donesen paket načelnih antirecesijskih mjera, jedno od ključnih mjesta imalo je privlačenje izravnih stranih ulaganja, odnosno, bolje rečeno, pojačan napor za njihovo privlačenje. Nedugo zatim s čela APIU je nakon tri godine rada otišao Slobodan Mikac koji je postao varaždinski dogradonačelnik. ZIako je prije osam mjeseci bio prilično suzdržan u vezi s razlozima odlaska, za Poslovni dnevnik otkriva zašto APIU nije uspio u naumu da postane središnje mjesto koje bi bilo istinska logistika investitorima te s kojim se sve problemima susreo. “Kako u Hrvatskoj nedostaje vizije kako želi izgledati, koja područja poticati i na koje se djelatnosti usmjeriti, ista stvar je bila i s Agencijom. Zbog inertnosti tijela državne uprave, otežane suradnje i nedostatka političke volje APIU nije postao učinkovito tijelo”, kaže danas Mikac. Još u ožujku prošle godine APIU je izradio strateški dokument za poticanje izravnih stranih ulaganja. Kroz niz konkretnih mjera, od sustava olakšica preko financiranja obuke radne snage pa do rješavanja problema da djelatnici APIU ne mogu dobiti tražene informacije, predlagao se okvir za privlačenje “greenfield” investicija koje su trebale donijeti dodanu vrijednost. Međutim, sve je ostalo na papiru jer nadležni u Ministarstvu financija i Ministarstvu gospodarstva uopće nisu reagirali. Nije prošla ni ideja da se pripreme projekti koji bi se nudili stranim investitorima umjesto da se čeka njihov dolazak, nije zaživio sustav u kojem bi regionalne razvojne agencije bile umrežene sa središnjicom i s obvezom izvješćivanja, u APIU se nisu uspjeli izboriti čak i da im državna tijela moraju odgovoriti na postavljena pitanja. “U Srbiji svaki djelatnik agencije kao što je naša ima iskaznicu kojom mu je zajamčen dolazak u svako ministarstvo, mora ga se primiti i dati mu sve informacije. Kod nas vas ne puštaju ako nemate privatna poznanstva. Imali smo japanskog investitora koji je želio uložiti 150 milijuna eura u tvornicu stakla u Kutini, ali su mu trebali ulazni podaci o troškovima. Godinu i pol dana u ministarstvima nisu mogli dati formulu prema kojoj bi se računala cijena plina. Normalno je da su se povukli”, navodi primjere Mikac.

Bez ujedinjenja
Osim otežanog rada u koordinaciji s drugima nije prošla ni ideja o ujedinjavanju APIU-a sa Središnjim državnim uredom za upravljanje imovinom. Sada se sve agencije i uredi za imovinu žele ujediniti zajedno s Fondom za privatizaciju, ali zbog različitosti u portfeljima bez jasne strategije, nadležnosti, odgovornosti i stručnih kadrova učinkovitost i te nove agencije je upitna. “U tim institucijama najčešće su zaposleni politički podobni, stoga nema nikakve odgovornosti i kazni ako se ne provedu zadane obveze”, kaže Mikac. Što se tiče političke volje koje nije bilo da se ostvari potrebno, poručio je: “Čak ako ima i najkvalitetnije igrače, tim ne može funkcionirati bez trenera.“

Kako do rješenja

Neke predložene mjere koje se ne provode:
odrediti strateške djelatnosti koje se žele privući
odrediti sustav potpora za te djelatnosti, poput poreznih olakšica i obrazovanja radne snage
sukladno strategiji napraviti projekte koji će se nuditi investitorima
za investicije iznad 100 mil. eura osigurati prenamjene zemljišta, osloboditi plaćanje komunalnih naknada
brendiranje poduzetničkih zona i osiguranje zemljišta za ciljane investicije
osigurati u roku 24 sata dostupnost čelnika državne uprave djelatnicima agencije
umrežiti sustav regionalnih agencija sa središnjicom
napraviti popis imovine i odrediti koje nekretnine su za prodaju ili koncesiju
osnovati podružnice u inozemstvu s lokalnim ljudima
kreirati hrvatski ‘paket prednosti’ koji bi se izlagao investitorima
dodatni poticaji ulaganjima s visokom dodanom vrijednosti
plaćanje čelnika i inozemnih posrednika prema uspješnosti dovođenja investitora