Hrvatske političke elite prilično su pomiješale prioritete. Kako drukčije nazvati nedavna prepucavanja ili pokušaj nadmudrivanja političara s filmskim naslovima (“Ko to tamo peva?”, “Tko pjeva, zlo ne misli”)?! Ono je možda moglo biti simpatično, zanimljivo u nekim sasvim drukčijim uvjetima. Tom je nadmudrivanju u uvjetima krize urednik središnje informativne emisije nacionalne televizije dao pravi kontekst još jednim naslovom: “Moje pjesme, moji snovi”! Krajem prethodnog mjeseca u našoj je zemlji službena statistika Zavoda za zapošljavanje zabilježila neslavan rekord. Nakon desetak godina ponovno smo preskočili magičnu brojku od 300.000 nezaposlenih (govori se o 309.000 naših sugrađana bez posla). Siječanj je tako donio gotovo 20.000 novonezaposlenih ili gotovo 1000 radnika u jednome radnom danu. Ako je suditi prema signalima iz gospodarstva, a sljedeći bi se veći val otpuštanja mogao dogoditi već u veljače u trgovini i graditeljstvu, kraj ovog mjeseca mogao bi donijeti novih petnaestak tisuća nezaposlenih.
Proračun
Naravno, ponovno iz gospodarstva, i to privatnog sektora. Zašto to naglašavam? Apsurdno je da je u godinu dana zaposlenost u gospodarstvu smanjena za šezdesetak tisuća radnih mjesta, a da je istovremeno u javnom i državnom sektoru, ali i državnim poduzećima ostao isti broj zaposlenih. Nije mi namjera zazivati otpuštanja u bilo kojem sektoru, ali sadašnje okolnosti bitno su drukčije od onih kakve su bile, primjerice, krajem 2007. godine. Naime, tada su dogovarani okviri koalicijskog ugovora i utvrđena strategija koalicije koja je sada na vlasti. Tada su utvrđeni i “osigurači” koje su nametnuli koalicijski partneri koji danas teško mogu propustiti smanjenje državnog proračuna na, za ovo gospodarstvo, podnošljivu razinu. Bez potrebe za licitacijom “podnošljive” razine mogu pretpostaviti da je to za barem desetak posto manje od onoga izglasanog prije dva mjeseca. Šteta što javnosti nisu dostupni podaci o punjenju proračuna jer bismo te procjene mogli staviti u puno realnije okvire. Ali ponovno na temelju signala s terena može se predvidjeti da je punjenje državnog proračuna prilično skromnije od ionako skromnog plana za prvo tromjesečje. Osim toga posebno plaši prilična inertnost izvršne vlasti. Neki dan na radnom dogovoru u HUP-u jedan je sudionik ironično primijetio da su u našoj zemlji makroekonomski pokazatelji svi u minusu, osim nezaposlenosti i visine poreza (ne i prikupljenih sredstava). Nezaposlenost nam raste iz mjeseca u mjesec (gledano u odnosu na isti mjesec prethodne godine), a tzv. krizni porez i PDV su povećali ukupnu poreznu presiju hrvatskih građana i gospodarstva (što je obrnuti smjer od onoga koji bilježimo u nekim drugim zemljama). S velikom pozornošću pratimo i kretanja u nizu nama sličnih zemalja koje su i službeno proglasile završetak recesije. Sa žaljenjem konstatiramo da mi i dalje tonemo. Ali najgore je što nema nikakvih pokazatelja da će uskoro biti drukčije.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu