“Pojedinci imaju prava i postoje stvari koje im nijedna osoba ili skupina ne smije učiniti (a da ne povredi njihova prava).

Ta su prava tako čvrsta i dalekosežna da se postavlja pitanje što država i njezini dužnosnici smiju činiti i mogu li uopće išta činiti. Koliko prostora prava pojedinca ostavljaju državi?” Ovo je početak, a i zadaća “Anarhije, države i utopije”, djela američkog filozofa Roberta Nozicka. Njegov odgovor na to pitanje nedvosmislen je i beskompromisan. Odbacuje anarhističku tvrdnju da svaka država krši naša prava, ali opravdava jedino minimalnu državu koja štiti samo od nasilja i prijevare. Prema njemu, socijalna država uistinu krši naša prava. Jednaka raspodjela materijalnih resursa, kao i bilo koja druga raspodjela u skladu s nekim, nama dragim, modelom raspodjele zahtijevala bi, prema Nozicku, sustavno upletanje u tuđe živote i onemogućavanje slobodnog odlučivanja odraslih ljudi. Knjigu je objavio nakladnik Jesenski i Turk iz Zagreba.