Treba li se više čuditi sucima, koji opstruiranjem Ovršnog zakona dovode u pitanje pravnu državu ili ministrici pravosuđa koja taj problem negira. Iako bi trebala oštro osuditi dio sudskog aparata i u okviru upravnog nadzora natjerati sve ovršne sudove da bez rezerve počnu primjenjivati modernizirani Ovršni zakon? Ministričin propust je teži jer je ona pozvana da unaprijedi nedovoljno transparentno sudstvo. Dok se ministrica Marina Matulović Dropulić bagerima na Viru bori za primjenu čak i reatroaktivno donesenog propisa, sugerirajući kako rušenje bespravnih objekata odnekud mora početi, apsurdno je da ministrica pravosuđa Ana Lovrin tolerira sucima sporo navikavanje na to da moraju primjenjivati zakon koji je lani stupio na snagu. Stručnjaci komentiraju kako je ministrica pravosuđa trebala pozvati na red dio ovršnog sudstva mnogo ranije nego je Poslovni dnevnik objavio podatak o traljavoj primjeni novog Ovršnog zakona. Koliko god to bilo neugodno Ani Lovrin, koja je ministarsku karijeru započela s tvrdnjom da je samo vojnik HDZ-a, ipak je trebala zbog svoje funkcije i težine reforme zatražiti od sudstva da joj položi račune. To je trebalo za posljedicu imati, kako to ističu poznavatelji ovršnog prava više stvari. Trebalo je ispitati stanje. To znači utvrditi odgovornost sudaca koji su pokazali da taj zakon ne znaju ili ne žele primijeniti, a neki možda misle i da ne moraju. Akcija je trebala dovesti i do pokretanja pitanja stegovne odgovornosti sudaca.

Da se ministrica tako postavila njezina aktivnost ne bi predsjednike sudova ostavila ravnodušnima. To bi impliciralo da se, bez obzira na ostale dnevne zadatke, danima ne bi hladila telefonska linija na relaciji ministričinog kabineta i ureda predsjednika stotinjak općinskih i trgovačkih sudova. Trebali su se, od slanja izvještaja, usijati komunikacijski kanali između tog dijela izvršne vlasti i svakog suda. Slikovito rečeno, kad bi Ana Lovrin iskazala na temi ovrhe istu energičnu akciju i nepopustljivost koju je na Viru demonstrirala kolegica Matulović Dropulić, svi bi se i u sudstvu, neovisno o tome što su treći stup vlasti, tresli i pitali što ih čeka zbog učinjenih pogreški, a ovršni zakon svi bi primjenjivali. To da su poslušnost Ministarstvu pravosuđa otkazali brojni sudovi koji tek sporadično primjenjuju nova rješenja, podatak je koji je morao potaknuti na akciju. I to iz razloga što otezanjem primjene ovršnog noviteta, suci postavljaju prepreku samoj reformi pravosuđa. No ministrica pravosuđa izbjegava suočenje s pravom istinom čak i nakon što se ustanovilo da sudovi, ni po okružnici koju im je poslalo Ministarstvo pravosuđa, masovno ne dostavljaju podatke o javnim dražbama. Sudstvu se uvelike ne sviđa transparentnost, a upravo nju jamči Internet. Ako su sucima kao izgovor mogle služiti izvjesne zakonske nejasnoće (poput forme u kojoj trebaju dostavljali podatke i slično), nakon što im je Ministarstvo pravosuđa sve objasnilo u okružnici, taj je “alibi” otpao. Pitanje je zapravo kako i koliko brzo transparentan rad sudstva kani postići aktualna ministrica.