Europski ministri financija u utorak su izjavili da su ostvarili napredak u planovima o smanjenju utaje poreza.

U isto vrijeme ministri su odgodili rješavanje najdelikatnijih problema koji se odnose na razmjenu podataka vezanih uz osobna porezna pitanja. Ministri, koji su se susreli u Bruxellesu, izjavili su da su se složili oko nacrta pravila za omogućavanje prikupljanja poreza preko granice. Namjera pravila je da olakšaju zahtjev za informacijama, uključujući i one koje drže banke, te da pruže “fleksibilne uvjete za pomoć kod zahtjeva, zahtijevajući spontano razmjenjivanje informacija”. Dogovor je uvelike povezan s poreznim zahtjevima s dodanom vrijednosti i pružanjem podataka o nepoštenom zaduživanju, piše u dokumentima Europske unije. To je samo jedan dio puno većeg paketa poreznih mjera o kojima se raspravljalo u EU kao nastavak poreznog dogovora od 2005. i nastojanja članica da u prvi plan stave probleme s državnim blagajnama koje su iscrpljene financijskom krizom. Laszlo Kovacs, europski povjerenik za poreze, na “briefingu” u Bruxellesu je izjavio da se razdvajanjem poreznog paketa na nekoliko elemenata lakše postiže napredak. Dogovor od utorka, koji još mora usvojiti Europski parlament, promovirat će solidarnost u poreznim pitanjima, rekao je. “Poduzeli smo važan korak naprijed”, kazala je Elena Salgado, španjolska ministrica financija. Salgado je rekla i da se nada nastavku napretka u idućih nekoliko mjeseci. U sklopu dogovora iz 2005., poznatom kao direktiva za štednju na porezima, članovi EU pokušavaju osigurati da relevantne porezne vlasti zaprime točne porezne zahtjeve od svojih stanovnika bez obzira na to gdje se banke nalaze. Većina zemalja se složila da automatski razmjenjuju podatke o štednji u drugim državama članicama. No Austrija, Belgija i Luksemburg umjesto uskrate poreza na štednju u stranim članicama žele vraćati novac u zemlju u kojoj potrošač stanuje i u kojoj plaća porez. Taj aranžman bi trebao biti prijelazan i ne bi trebao trajati duže od 2012. godine. Mnoge bi zemlje htjele proširiti aranžman na više financijskih proizvoda izuzev štednih računa, a uključujući trustove, fondacije i investicijske kompanije izvan EU. Htjele bi utemeljiti rokove za zahtjeve o informacijama te dopustiti službenicima iz zemalja članica sudjelovanje u istragama svojih susjeda. Većina njih želi da automatska razmjena informacija postane norma čim je prije moguće. No Austrija i Luksemburg prigovaraju da prijelazni sporazum treba održavati ekvivalente koji se primjenjuju na Andoru, Lihtenštajn, Monako, San Marino, Švicarsku te deset zavisnih i udruženih teritorija Nizozemske i Velike Britanije. Austrija i Luksebmurg se boje gubitka unosnih poslova ako se iz Švicarske budu dobivale informacije samo na zahtjev.