Niz zemalja oko Sjevernog mora planira gigantski projekt umrežavanja kapaciteta proizvodnje “čiste” energije iz sunca, vjetra i vode.

Već ovoga mjeseca političari devet zemalja žele taj dogovor staviti na papir. Kako piše Deutsche welle, energetska mreža bi povezivala potencijale Irske, Velike Britanije, Francuske, Belgije, Nizozemske, Njemačke, Danske i Norveške – a za suradnju je zainteresiran i Luksemburg. Jer proizvodnja struje na ekološki način slijedi drugačije zakonitosti nego dobivanje energije u, recimo, termoelektranama. Tamo će operater pritiskom gumba “dati gas” kako bi se proizvela dodatna energija kada je tržište traži. Nasuprot tome, u ljudskoj moći nije da određuje kada će biti vjetra, a kada neće ili kada će sjati sunce. Zato i zemljama kao što je Njemačka, koja planira postavljanje prave šume vjetrenjača i na pučini Sjevernog mora, treba suradnja sa zemljama poput Norveške koja golemi dio svoje električne energije dobiva iz svojih hidroelektrana. Za sada je ona sama radije kupovala energiju kada je ponuda bila veća nego potražnja i za to vrijeme čuvala vodu u svojim akumulacijskim jezerima. Norveška odnedavno surađuje i s Velikom Britanijom, ali bi sada čitava ponuda i potražnja trebala biti umrežena. Moraju biti izgrađena i postrojenja – i čitava infrastruktura! Procjenjuje se kako će samo mreža vjetroparkova imati kapacitet od oko 100 gigavata – što je jednako proizvodnji oko 100 velikih termoelektrana i dovoljno za deset posto ukupne potražnje električne energije u Europskoj uniji. Zato i političari svim žarom podržavaju ovaj projekt. Već u prosincu su dogovoreni njegovi okviri, a već u prvom kvartalu ove godine bi se na ministarskoj razini trebali dogovoriti detalji. I Europska komisija je već odobrila 565 milijuna eura, a pomoći će i Europska investicijska banka s još 300 milijuna. Najveći dio ipak će morati platiti energetski koncerni – a kako stvari stoje, oni su spremni upustiti se u projekt.
(pd)

Cijena velikog plana

Trošak 30 milijardi eura
Trenutno je po dnu Sjevernog mora položeno 11 dalekovoda, a mora ih se položiti još 21 da bi sustavi svih zemalja bile povezani. Tu su potom vjetroparkovi koje planiraju ili ih već imaju gotovo sve zemlje oko Sjevernog mora, sustav nadzora i upravljanja… Prema mišljenju stručnjaka, ni 30 milijardi eura možda još neće biti konačna cijena. U pitanju nije samo ekološki besprijekoran način proizvodnje pri kojem ne nastaje ni gram ugljičnog dioksida, nego i ogromni energetski potencijal Sjevernog mora.