Citigroup Inc. prvi je put postala najveća svjetska kompanija za posredovanje u trgovini vrijednosnim papirima i na tom mjestu zamijenila dosadašnje lidere Morgan Stanley i Goldman Sachs Group Inc. Citigroup upravlja s više od 48 milijardi dolara dionica i vlasničkih udjela, koji uključuju javnu ponudu japanske Mizuho Financial Group vrijednu 4,2 mlrd. dolara i prodaju udjela kuvajtske vlade u proizvođaču nafte BP-u, vrijednu 2,1 mlrd. dolara. Citigroup slijede Morgan Stanley s 45,7 mlrd. dolara te Goldman Sachs s 45 mlrd. dolara prodaja i preuzimanja. Ovakav uspjeh je posljedica devetnaestogodišnjeg nastojanja bivšeg direktora Citigroupa Sandyja Weilla da integrira komercijalno bankarstvo s trgovinom vrijednosnicama. Weill je počeo s Commercial Credit Co. nakon čega je kupovinom vlasničkih udjela preuzeo kontrolu nad više od 30 kompanija, uključujući Citicorp, Salomon Inc., Smith Barney Inc. i Schroeders Plc, i s vremenom izgradio instituciju koja je danas na tržištu vrijedna više od 250 milijardi dolara.

Živa trgovina
Trijumf Citigroupa dolazi u godini kad kompanije prodaju više dionica nego ikad, a Tyler Dickson, čelnik grupe zadužen za globalno trgovanje vlasničkim udjelima, očekuje kako će sljedeća godina biti još bolja. Ipak, prije samo godinu dana analitičari su propitivali Citigroupov model zbog sukoba s regulatornim tijelima u Japanu i Sjedinjenim Državama i skandala s trgovanjem državnim obveznicama u Europi. Charles Prince, koji je na čelu Citigroupa 2003. godine zamijenio Weilla, u posljednjih godinu dana radio je na ponovnoj izgradnji ugleda banke nakon prisilnog zatvaranja japanske banke u vlasništvu Citigroupa, nastalog kao posljedica stalnih sukoba s regulatornim tijelima i zloupotrebe uzajamnih fondova banke. Drugi veliki skandal koji je pogodio Citigroup bile su tužbe podignute zbog Citigroupove umješanosti u prevaru investitora WorldComa i Enrona. Prince je u veljači uveo “plan pet točki” kojim je postrožena kontrola i odgovornost 300 tisuća zaposenika kompanije. Uveo je i obvezne tečajeve etičnosti i stavio veto na prodaju udjela u kompaniji kod svih viših menadžera. Samo 16 mjeseci nakon što je američki FED uveo restrikcije velikih preuzimanja, Prince je 16. prosinca investitorima najavio kako je Citigroup spreman na nove akvizicije. Prema riječima Guya Moszkowskog, jednog od vodećih američkih analitičara burzovnog poslovanja, ekspanzija poslovanja Citigroupa ukazuje na činjenicu kako je uprava unatoč svemu uspjela uvjeriti investitore da posluju s bankom kojoj se može vjerovati.

Velike ambicije
Kada je preuzeo mjesto 2003., Prince je najavio kako je cilj Citigroupa da bude prvi u “svakoj kategoriji proizvoda”. Dok vode u globalnoj ponudi dionica, u Europi su na osmom mjestu, a 43 posto trgovanja dionicama obavljaju na američkom tržištu. Kompanija je peta među savjetnicima za spajanja, a u ponudi međunarodnih obveznica izgubila je vodeću poziciju od Deutsche Bank AG. Citigroup će se u 2006. godini natjecati za upravljanje nekim od najvećih svjetskih inicijalnih javnih ponuda dionica, koje uključuju 7,5 milijardi dolara vrijednu prodaju Rosnefta, u vlasništvu ruske države i prodaju 2,5 milijardi vrijednoga vlasničkog udjela talijanske mobilne mreže 3 Italia Spa, koji prodaje honkonški Hutchison.

Pad zarade za posredovanje u prodaji dionica

Ove godine su posrednici u prodaji dionica ukupno zaradili oko 17,4 milijarde dolara od upravljanja IPO-ima, sekundarnim prodajama dionica i prodaja vlasničkih udjela za razliku od prošle godine kad je ta zarada iznosila oko 18,5 mlrd. dolara. Prosječna provizija pala je s 3,6 na 3,4 posto, a smanjenju profita pridonio je i pad broja inicijalnih javnih ponuda za čak 210 posto u odnosu na rekordan broj ponuda u 2000. godini. Naknada koju je najveći svjetski upravljač atomskim elektranama EDF platio za IPO posrednicima ABN Amro i BNP Paribas SA iznosila je samo 0,8 posto vrijednosti prodanih dionica, a ako se ne poveća broj inicijalnih javnih ponuda, posredovanje će biti sve manje profitabilno.