U Davosu 2008. godine za vrijeme Svjetskoga ekonomskog foruma Bill Gates je prvi put zazvao “kreativni kapitalizam”. Kada Gates, najveći svjetski kapitalist, govori o potrebi za promjenom lica kapitalizma, o potrebi uravnoteženja vlastitog interesa i brige za druge, trebamo razumjeti težinu svjetske ekonomske krize.

Hrvatska 2010. bit će prepuna prepreka, ali imat će sjajnu priliku za promjene. A promjene su već započele imenovanjem glavnog direktora HUP-a za ministra gospodarstva, kao i imenovanjem dvoje stručnjaka mlađe generacije u Savjet predsjednice Vlade, obračunom s korupcijom na svim razinama te najavom promjene dosadašnjeg načina upravljanja državnim poduzećima i državnom imovinom. Čvrsto vjerujem da je većina prepreka i izazova koje nas poduzetnike očekuju u 2010. izravna posljedica neprovođenja dubinskih reformi koje su bile nužne nakon završetka rata, reformi koje su sustavno zanemarivane i odgađane. Krenimo, međutim, od izazova koji poslovnu zajednicu očekuju u 2010., a na koje mi poduzetnici imamo utjecaja. Prije svega do izražaja će doći nelikvidnost, nedostatak kapitala i njegova cijena na tržištu. Sve će to znatno negativno utjecati na trošak poslovanja i konkurentnost, investicije i razvoj poslovanja te otežati pripreme za ulazak na jedinstveno tržište Europske unije. Drugi izazov bit će daljnje podizanje razine efikasnosti poslovanja, još efikasnije upravljanje svim troškovima, zalihama i potraživanjima te pametnije upravljanje dugoročnom imovinom. Mnogo je kompanija koje u bilancama skrivaju podcijenjenu, nerevaloriziranu imovinu, najčešće nekretnine koje nisu u funkciji poslovanja. Izdvajanje, udruživanje takve imovine ili prodaja za sada predstavljaju izazov. Treću priliku ili izazov koji vidim pred poduzetnicima jest izazov okrupnjavanja kroz udruživanje i otvaranje vrata svojih kompanija fondovima koji ulažu u kapital tvrtki kako bi se osigurao daljnji rast i razvoj. Globalna kriza svakako predstavlja intelektualni i psihološki izazov poduzetnicima, testira njihove sposobnosti, ali i njihov razum i taštinu.

Osvrnimo se i na prepreke koje poslovnoj zajednici donosi 2010., a na koje utjecaj ima samo država. Umjesto o previsokim poreznim i neporeznim nametima, izdvajanjima za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te nefleksibilnom Zakonu o radu radije govorimo o: izdvajanju mnogobrojnih državnih nekretnina u zasebni fond i stavljanje u funkciju, spašavanju desetaka tisuća radnih mjesta u graditeljstvu i pokretanju jedne tako važne industrije. O novom valu investicija, posebno u energetskom i turističkom sektoru, prestanku subvencioniranja odavno preminulih kompanija te usmjeravanju državnih poticaja u one koji imaju budućnost, a samo privremeno zapalim u teškoće. Na kraju i o sustavu plaća za one koji bi sve to trebali provesti, sustavu plaća u državnim tvrtkama i službama, sustavu koji ne razlikuje one koji se više trude od onih koji se ne trude, sustavu koji nudi iznimno niske plaće za najodgovornije pozicije te ne poznaje nagrađivanje. Kriza je izvrsna prilika za reforme koje će morati biti učinjene prije ili poslije, reforme koje bi omogućile hrvatskom gospodarstvu oporavak i brži napredak nakon krize, a cijelom društvu dugoročan prosperitet. Pojedinac koji želi promjenu može je i ostvariti, međutim za razliku od pojedinca ako društvo želi promjene, potrebni su pojedinci koji će povesti društvo prema promjenama. Promjenama koje će naše društvo pretvoriti u društvo obrazovanih, samouvjerenih i ambicioznih ljudi, društvo u kojem svi imaju priliku ostvariti svoje ambicije i potrebu za dokazivanjem i uspjehom.

Domagoj Ivan Milošević, predsjednik Uprave Pastora