Trenutno je u sezona gljiva. Većinom se, dakako, traže one jestive, poput vrganja i lisičarki, ali ima i onih koje se beru u druge svrhe. Na prvi pogled se čini da ono što u prirodi slobodno raste, smije se slobodno i uzeti.

Bunika, datura, psilocibinske gljive, meskalinski kaktusi su biljke koje se mogu kupiti na svakom koraku. Ono što mnogi ne znaju je činjenica da one sadrže narkotike, prema kojima su hašiš, LSD i kokain “dječja igra”. Referent pri Centru za prevenciju ovisnosti o drogama u Kölnu, Ralf Wischnewski kaže da u Njemačkoj gljive koje sadrže psilocibin podliježu Zakonu o narkoticima. Nije zabranjeno to što rastu u prirodi, ali u trenutku kada ih uberete za konzmaciju, odnosno drogiranje, to spada pod kažnjivo djelo. Kako piše Deutche Welle, Ralf Wischnewski i njegovi kolege informiraju mlade o takozvanim prirodnim drogama. Njih ima posvuda; u maminom kuhinjskom ormaru, dućanu, vrtu. Za većinu takvih droga se zna, ali za pojedine znaju samo „insajderi“, dobri poznavatelji narkotika. Donath Schwarz radi u jednom od velikih rasadnika. On je stručnjak za otrovne biljke i kako kaže, prirodne droge nisu ništa drugo, nego otrovne biljke koje ponekad vrlo lijepo izgledaju. “Postoje biljke kao bunika, koje imaju visoku dekorativnu vrijednost, ali koje se mogu zlorabiti i u neke druge svrhe. I među sobnim biljem ih ima dosta, ali na to se, naravno, namjerno ne ukazuje” kaže Schwarz. Kad je u pitanju lijep grm, kaktus ili cvijet, u rasadniku naravno ne upućuju na njegovo potencijalno halucinogeno djelovanje. No, mladi koji eksperimentiraju s drogama, dobro su upućeni u vrste narkotičkih biljaka. Njihov je cilj postići najveće moguće halucinogeno djelovanje. Jedan od njih je i Steffan, koji u dvorištu svoga susjeda češće posegne za biljkama s narkotičkim svojstvima: „Kada droga počne djelovati, vidiš slike i ljude koji nisu tu. Ako pogledaš svoju ruku, imaš osjećaj da vidiš sve kosti u njoj. Neka vrsta röntgenskog pogleda. Poremeti ti se i osjećaj za vrijeme. Ako “trip“ traje i samo jedan sat, imaš osjećaj da je prošao cijeli dan. To je halucinogeno djelovanje.“ Posljednjih godina došlo je među korisnicima do promjene načina konzumiranja. Dok su se prije većinom pušila marihuana i razni začini te kuhale određene vrste kaktusa, sada se prerađuje raslinje koje raste na vlažnim i sjenovitim mjestima, kao gljive, bunika i datura. Jesu li te biljke tražene i u rasadniku? “Ne vjerujem, budući da je kao mediteranska biljka, bunika npr., prilično raširena vrsta. Mislim da ju mladi u tom slučaju prije traže po vrtovima i trgaju cvjetove, nego da ciljano idu pitati u rasadnik. Mada se i to događa” kaže Donat Schwarz. U usporedbi s poznatim, zabranjenim drogama kao što su LSD i hašiš, djelovanje spomenutih biljaka je razorno, ističe stručni savjetnik za droge Ralf Wischnewski. Dodaje kako je malo onih droga koje se mogu mjeriti s tim naizgled bezazlenim biljkama iz dvorišta.
(pd)

Skriveni hazard

Smrt gušenjem
U slučaju teškog trovanja bunikom, smrt nastupa gušenjem, budući da se paraliziraju živci koji potiču disanje. Prema podacima Centrale za otrove u Bonnu, u prošloj je godini zabilježeno 3.000 slučaja trovanja biljkama. Pri tome je riječ samo o broju ljudi dovezenih u bolnicu. Konzument Steffan je siguran da je među njima bilo i puno „neuspjelih“ eksperimenata s drogom.

Lako predoziranje
Budući da je opasnost na sceni poznata, mnogo korisnika izbjegava narkotičke biljke: “Mislim da bunika nije tako omiljena. Ljudi radije puše marihuanu. Poslije njega nećeš umrijeti ako si malo predozirao. Inače je to naravno i pitanje kulture iz koje čovjek potječe“ kaže Donat Schwartz. Najraširenije prirodne droge još su uvijek psilocibinske gljive. Unatoč zabrani konzumiranja, svake jeseni ljudi beru “lude gljive”. Ali kasno saznaju da prirodno nije uvijek i zdravo.