Iako Mol odlučno demantira navode medija da upravo on podgrijava spekulacije o postojanju ruskog interesa za Inine dionice, zbog jednogodišnje odgode procesa izdvajanja plinskog biznisa iz Ine, Mađarima ipak odgovara određeni oblik pritiska na hrvatskog partnera. Naime, to Vladu, potencijalno, može činiti popustljivijom u razgovorima vezanim za rješenje poreznog duga Ine.

I premijerka Kosor i ministar financija Ivan Šuker bili su jasni: Ina mora do konca godine podmiriti obveze prema državnom proračunu! U tom kontekstu se, nakon odgode izdvajanja plina, sve intenzivnije govorilo o prodaji udjela u Ininom vrlo lukrativnom projektu Sirija Molu.No, s dolaskom ministra Šukera na čelo Nadzornog odbora Ine, mijenjaju se i okolnosti i vrijeme rješenja duga. Naime, Šuker funkciju u Ini može preuzeti tek po održavanju izvanredne skupštine dioničara Ine, a ona će se, neslužbeno se doznaje, pokušati održati do kraja ove godine. Tek potom se može očekivati sazivanje sjednice NO-a na kojoj bi se donosile odluke o rješavanju duga, pogotovo ako za njegovo podmirenje posluži prodaja udjela u Ininoj imovini. Prilično je nevjerojatno da će Vlada dozvoliti da tu sjednicu saziva bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec i šef NO-a bez obzira što on tu funkciju obnaša sve do formalnog razrješenja. Još nevjerojatnije je da bi Vlada dozvolila da tu sjednicu vodi njegov zamjenik, predstavnik Mola. Osim, ako se prije toga u pregovorima dva partnera čvrsto ne ugovori neko rješenje koje će onda NO samo verificirati.Poznavatelji biznisa očekuju i promjenu Šukerova stava – dojučer je u pregovorima o izdvajanju plinskog biznisa i rješavanju poreznoga duga Ine zastupao isključivo interese državne blagajne i nije bio pobornik toga projekta, u trentuku kad preuzme poziciju potpredsjednika Vlade za gospodarstvo, a potom i mjesto predsjednika Nadzornog odbora kompanije, njegov stav, smatraju, mora omekšati. To očekivanje ne znači nužno da će ministar Šuker i stvarno promjeniti stavove, ali postoje signali koji govore da se ipak počela propitivati opravdanost prodaje udjela u projektu Sirija, kao i kome.

Navodno se odustaje od prodaje 50 postotnog udjela i to Mađarima. Logika je – ako Ina doista ne može financirati tu koncesiju, a treba joj novac za podmirenje obveza državi – onda se 25 posto udjela u Siriji može ponuditi i na međunarodnom natječaju. Stoga, bi kupac bio onaj koji najviše plati. Druga opcija je da se udjel u projektu Sirija ponudi konzorciju domaćih kompanija, što bi za njih bio unosan biznis jer kad polja u potpunosti zažive samo plina bi se dobivalo onoliko koliko Hrvatska danas uvozi iz Rusije. Treća mogućnost je da Ina sama ide u novo zaduženje kojim bi pokrila porezni dug, a da joj upravo projekt Sirija iz kojeg trenutno izvlači oko 10-tak milijuna dolara mjesečno, posluži kao kolateral. Iz prihoda s polja Ina bi mogla vraćati kredit, a Sirija bi ostala u njezinom vlasništvu. To bi, pak, bila “voda na mlin” Šukerovim javno izrečenim stavovima kako se Ina može zadužiti na tržištu i tako pokriti porezni dug. Ipak, u toj opciji najveći su problem ograničenja iz sindiciranog kredita kojim je Ini limitirano novo zaduženje u odnosu na omjer neto duga i operativne dobiti.

Demanti

Mol: Nismo pokrenuli glasine
“Tvrtka Mol odlučno odbacuje bilo kakve spekulacije prema kojima je pokrenula glasine o navodnoj priči o službenom pismu koje je iz Surgutneftegasa stiglo u Vladu. Otkuda dolazi informacija trebalo bi pitati novinara koji je pokrenuo tu priču. Ono što je sigurno jest da nije stigla iz Mola. Kao što smo već nekoliko puta javno istaknuli, Mol je u potpunosti predan razvoju INA-e i njezinoj transformaciji u konkurentnog regionalnog igrača”, kaže Tamara Karagity iz odjela međunarodne komunikacije Mol grupe. Naši izvori iz energetskih krugova bliskih Molu također negiraju mogućnost da Mol proda Inine dionice.