Uprava Hrvatskih autocesta poslala je dokumente koji dokazuju da nisu bojenje lijevih cijevi tunela Mala Kapela i Sv. Rok platili dva puta, ali zato otkrivaju kako je na nevjerojatno čudan način rasla cijena opremanja obje cijevi. U konačnici je svaka cijev otvorena u svibnju kada je i planirano, ali je cijena u godinu i pol povećana s ugovorenih 365,7 milijuna kuna na 498,6 milijuna kuna, odnosno za 133 milijuna kuna. Izvođači su dobili i bonuse da što prije završe radove od 19 milijuna kuna iako su obavili manje od ugovorenog. Skladgradnji braće Slavena i Joze Žužula je omogućen posao iznad 15 milijuna kuna na obje cijevi iako su ga trebali obaviti prvotni izvođači kroz osnovnu cijenu.

Skupo pranje
Kako su ugovori za obje cijevi gotovo identični, a potvrđeno nam je i da su i troškovi rasli na isti način, uzet ćemo primjer Male Kapele na kojoj su radili Viadukt i Strabag, dok su Sv. Rok opremali Hidroelektra i Konstruktor. HAC 2007. godine ugovara dovršetak i opremanje lijeve cijevi Male Kapele za 149,87 milijuna kuna (i PDV), s rokom završetka u svibnju 2009. godine. U nju je uključeno i bojenje tunela, naravno s prethodnim pranjem koje je iznosila 2,6 milijuna kuna. Kroz gradnju se pojavljuju nepredviđeni radovi u iznosu od 37 milijuna kuna koje HAC priznaje i plaća. No kako je taj iznos 25 posto od osnovnog ugovora, ne smiju više izravnom pogodbom ugovarati radove s izvođačima. Zato odlučuju izbaciti bojenje iz ugovora. Istovremeno dogovaraju i bonuse od pet posto ako se tuneli dovrše do ožujka umjesto u svibnju. Izvođači bez bojenja završavaju radove do ožujka i dobivaju 9,6 milijuna kuna bonusa. Za bojenje se raspisuje natječaj na kojem se jedina javlja Skladgradnja, čija cijena bojenja i pranja je 7,6 milijuna kuna (plus PDV). Samo njihovo pranje je više od tri milijuna kuna, ili više nego što su Viadukt i Strabag ugovorili za pranje i bojenje. Zbog hitnosti natječaj se ne poništava kako bi cijevi bile otvorene u svibnju i HAC plaća tu cijenu. Gotovo identični ili viši iznos se plaća i za ostale tri cijevi na tunelima, što nas dovodi do 35 milijuna kuna ugovorenog posla s braćom Žužul. Zašto su isplaćeni bonusi za manji obujam posla? Zašto su cijene veće? Član Uprave HAC-a Marijo Lovrinčević, koji je zadužen za građenje, sve pravda dinamikom posla, dobrom vjerom i postignutom koristi. “Nepredviđeni radovi su se pojavili jer je, primjerice, na Maloj Kapeli uočen niz nedostataka koje je ostavio Coop. Tako za bojenje nije bilo više novca pa smo sukladno zakonu raspisali natječaj. Nismo krivi što se javio samo jedan ponuđač i što su njegove cijene više.

Naplata cestarine
Građevinari očito mogu postavljati drukčije uvjete podizvođačima kada dobivaju niže cijene, ali mi smo poštovali zakon. O bonusima se može raspravljati, ali oni su isplaćeni jer su radovi doista dovršeni prije, što je bilo od iznimne važnosti za sezonu. Njih smo vratili samo kroz naplatu cestarine, a važnost drugih cijevi za promet u sezoni ne treba isticati. Nama se pokušavaju podmetnuti afere poput ove da smo dvostruko plaćali bojenja, a sve smo radili prema zakonu”, zaključuje Lovrinčević.

Mijat Stanić

‘Sumnja i dalje ostaje’
Predsjednik NCS-a Mijat Stanić otkrio je dokumente koji dokazuju da su prvotno izabrani izvođači morali obaviti i bojenje tunela. On sumnja u obrazloženje Uprave jer ako su izbacili bojenje, morali su mijenjati i osnovicu za izravnu pogodbu, što nije učinjeno.