Iako je prošlo 30 godina od kada su Washington i Peking obnovili diplomatske odnose poremećene komunističkim preuzimanjem vlasti u Kini, obje strane očajnički trebaju prilagoditi se jedna drugoj.

Srž problema leži u dubokoj nesigurnosti obje zemlje u vezi s pitanjima gdje bi ih međusobni odnosi mogli dovesti. U mnogim pitanjima obje su zemlje u istom krevetu. Njihove su ekonomije postale međuovisne, posebice u proteklih deset godina. Amerika je najveći svjetski dužnik, a Kina njezin najveći kreditor. Od klimatskih promjena do ekonomskog oporavka svijet se suočava s problemima koji zahtijevaju zajedničko djelovanje Kine i Amerike. Ipak, ti su odnosi opterećeni strahovanjima zbog izbijanja novoga hladnog rata, pa čak i konvencijalnog. Neki Amerikanci u Washingtonu Kinu smatraju “novom Prusijom”. Kina je počela snažno razvijati svoje vojne kapacitete koji bi mogli izazvati američku ulogu kao jamca sigurnosti u Aziji (i tajvanske suverenosti). Nenajavljeno, Kina gradi svoj prvi nosač zrakoplova. Pa ipak, njezini generali odbijaju čak i razgovarati sa svojim američkim kolegama. Strateško natjecanje posebno ističe kineski ekonomski rast. Njezine kompanije “koloniziraju” područja u Africi i Latinskoj Americi, što ih udaljava od Zapada. Njezine velike rezerve strane valute i traženje pogodbi znači da će kineske investicije u Zapad u sljedećim godinama znatno porasti. Povrh toga Kina posjeduje 800 milijardi dolara duga američke vlade, što joj daje mogućnost da upravlja životom američke ekonomije. Tenzije će iz dva razloga sljedećih nekoliko godina rasti i dalje. Prvi je neizbježan: 2012. svjedočit ćemo važnoj političkoj tranziciji u obliku izbora na Tajvanu i u Sjedinjenim Državama te kongresu Komunističke partije u Kini. Drugo, i općenitije, ponovno će se određivati percipirane moći. Za sada se vode razgovori G2 između Amerike i Kine, koji impliciraju da su njihove globalne uloge gotovo jednake. No to je zavaravanje, i to opasno. Kineska ekonomija je opsegom tržišne razmjene za više od trećinu manja od američke. Njezin bruto društveni proizvod je 14 puta manji od američkog. Inovacijski jaz između dvije zemlje ostaje velik. Američki vojni proračun je šest puta veći od kineskog. Ni rješavanje američkih državnih obveznica ne predstavlja opciju za Kinu: pad dolara naštetit će i njezinoj ekonomiji. A kako američki potrošači manje troše, dok kineske stimulacije potiču domaću potrošnju, trgovinska nejednakost se smanjuje. U međuvremenu je opasnost od preuveličavanja kineske vanjske ekonomske ekspanzije da će potaknuti protekcionizam u vrijeme kada je stopa nezaposlenosti u Sjedinjenim Američkim Državama vrlo velika.