Posljednjih godina maloprodaja bilježi munjevit rast samo u jednom segmentu – niskobudžetnom. No tko plaća pravu cijenu za diskontne proizvode? Kupci u Europi sigurno ne. Primjer za takvu politiku je i diskont Kik.

Njemački tjednik Der Spiegel objavio je kako je lanac tekstilnih proizvoda Kik godinama špijunirao svoje zaposlenike. Kik je prije svega zanimalo financijsko stanje svojih radnika. Oni koji su imali problema, recimo s vraćanjem kredita, nisu bili postavljani na radna mjesta na kojima bi imali dodir s novcem. Do informacija o kreditnoj sposobnosti svojih radnika Kik je dolazio preko tvrtke koja te podatke smije davati jedino bankama. Najnoviji skandal samo je jedan u nizu skandala kroz koje se u posljednje vrijeme provlači tzv. niskobudžetni maloprodajni sektor u Njemačkoj, od Lidla, koji je svoje radnike snimao i u svlačionicama, preko Aldija, kojeg sindikati optužuju da radnicima brani sindikalno organiziranje, pa sve do Kikova. Ti primjeri pokazuju da su niske cijene u njemačkim diskontima zapravo dvosjekli mač. Jer tko god misli da je normalno da traperice u Kiku stoje 2,99 eura ili majica kratkih rukava 1,99 eura, ne zna ili ne želi znati kako se dolazi do takvih cijena. Der Spiegel je u svom članku otišao do tvornica u Bangladašu iz kojih najvećim dijelom dolaze diskontni tekstilni proizvodi. Ondje radnice u zagušljivim šivaonicama za plaću od 25 eura provode od 10 do 16 sati dnevno. Neljudske uvjete u tim pogonima radnice nerijetko plaćaju životom. Posljednji primjer je smrt švelje koja je umrla zbog nedostatka vode. Nažalost, ti radnici su samo nesretne brojke koje se brzo popunjavaju jer se u državi od 165 milijuna stanovnika, od kojih 35 milijuna gladuje, odmah nađe netko tko je spreman raditi pod takvim uvjetima. Lanci u razvijenim zemljama često bivaju “iznenađeni” takvim otkrićima. No tvrtkama poput Kika predbacje se da i kod kuće svoje radnike plaćaju daleko ispod onog što se smatra moralnim. Nedavno je nekoliko prodavačica tužilo Kik, koji sa svojih 2500 poslovnica u šest srednjoeuropskih zemalja, između ostalog i u Sloveniji, nalazi u fazi ekspanzije. One su pred sudom izborile bruto satnicu od 8,21 eura umjesto 5,20 koju je Kik smatrao “poštenom”. Pohlepu građana za što nižim cijenama osjetili su nedavno i njemački mljekari koji su usred tzv. diskontnoga mljekarskog rata tijekom kojeg su vodeći diskonti Lidl, Aldi i Plus spuštali cijene mlijeka i do ispod 40 centi po litri, bili dovedeni do ruba propasti. No trend, tj. slogan jednog diskonta elektroproizvoda koji glasi “škrtost je seksi” u doba gospodarske krize sigurno neće zamrijeti nego će se, kako to pokazuju najnovije statistike o porastu potrošnje, zasigurno još dublje urezati u glave potrošača.
(DEUTSCHE WELLE)